Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 874784

Religioznost kao pokretač društvenih i intimnih promjena u srednjem vijeku - primjer dominacije "socijalnog i laičkog kršćanstva" u urbanim društvima istočnojadranske obale


Ladić, Zoran
Religioznost kao pokretač društvenih i intimnih promjena u srednjem vijeku - primjer dominacije "socijalnog i laičkog kršćanstva" u urbanim društvima istočnojadranske obale // Religio, fides, superstitiones ...: O vjerovanju i pobožnosti na jadranskom prostoru / Mogorović-Crljenko, Marija ; Uljančić-Vekić, Elena (ur.).
Poreč: Zavičajni muzej Poreštine ; Sveučilipšte Jurja Dobrile u Puli ; Državni arhiv u Pazinu, 2017. str. 78-109


Naslov
Religioznost kao pokretač društvenih i intimnih promjena u srednjem vijeku - primjer dominacije "socijalnog i laičkog kršćanstva" u urbanim društvima istočnojadranske obale
(Religiosity as Impetus of Social and Intimate Changes - The Example of Domination of "Social and Laic Christianity" in Urban Societies on the East Adriatic Coast)

Autori
Ladić, Zoran

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Religio, fides, superstitiones ...: O vjerovanju i pobožnosti na jadranskom prostoru

Urednik/ci
Mogorović-Crljenko, Marija ; Uljančić-Vekić, Elena

Izdavač
Zavičajni muzej Poreštine ; Sveučilipšte Jurja Dobrile u Puli ; Državni arhiv u Pazinu

Grad
Poreč

Godina
2017

Raspon stranica
78-109

ISBN
978-953-8060-02-1

Ključne riječi
Religioznost, srednji vijek, Istočna obala Jadrana, socijalno i laičko kršćanstvo
(Piety, The Middle Ages, East Adriatic Coast, social and laic Christianity)

Sažetak
Pojam "socijalno i laičko kršćanstvo" u medievističkom kontekstu prvi puta susrećemo u djelu Samuela Cohna The Cult of Remembrance and the Black Death objelodanjenom 1992. godine, a vezano uz darivanje legata siromašnim i djevojkama iz elitnijih slojeva apeninskog grada Siene, nakon što je ovaj bio pogođen strašnom epidemijom kuge 1348, tzv. Crnom smrti. Dakle, kao takav ovaj se pojam ne pojavljuje u srednjovjekovnim djelima teološkog ili filozofskog karaktera već je nastao kao proizvod opsežne analize notarskih isprava Siene i postao terminus tehnicus, više od 700 kasnije. Iako na prvi pogled nije jasan razlog izbora ovog termina, osobito zato što ga je autor spomenuo samo vezano uz darivanje miraza s krajnjim ciljem prokreacije i obnove decimiranog sienskog društva, istraživanja provedena na notarskoj građi od Poreča do Kotora pokazala su da su sva komunalna i urbana društva razvijenog i kasnog srednjeg vijeka bila prožeta kršćanskom pobožnošću čija je temeljna osobina bila društvena angažiranost i osjetljivost sretnijih i bogatijih pojedinaca iz svih društvenih staleža prema osobama u nevolji koje su bile na rubovima srednjovjekovnog urbanog i komunalnog društva, isključeni ili zapostavljeni iz raznih razloga – bolesti, starosti, neimaštine, siromaštva, društveno i religiozno neprihvatljivog ponašanja i iz drugih razloga. No, najvažnije je da socijalno kršćanstvo u kršćanima srednjeg vijeka, i to u golemoj većini, a ne samo u elitnom sloju, ostvaruje neke nove, zapravo zaboravljene i stare, kršćanske kvalitete izražene kroz milosrđe i solidarnost bez obzira na krvne, rodbinske, rodovske, klanovske, staleške ili neke druge povezanosti između vjernika koji su takvu pobožnost iskazivali i vjernika koji su iz nje profitirali ili barem olakšali svoj ovozemaljski život. Time je, kako kaže sam Cohn došlo do konačne promjene i time je zapravo završeno razdoblje dominacije asketskog kršćanstva benediktinskog tipa koje se temeljilo na introspekciji, promišljanju i duhovnom putovanju svakog pojedinca prema Bogu. No, mora se istaknuti da je već od doba Karla Velikog zasijano sjemenje koje će u 13. st. izrasti u pokret socijalnog kršćanstva jer se već od tog razdoblja, barem na formativnoj razini izražava nužnost brige za siromašne, udovice, siročad, hodočasnike (što ujedno ukazuje i na hodočasničku praksu), ali isključivo od strane pripadnika vladajućeg sloja i Crkve, ali ne i od populares. Socijalno kršćanstvo je bilo sveobuhvatan društveni preokret u kršćanskom moralu, etici i prakticiranju kršćanskog života jer se podjednako proširilo u pobožnosti vladara, magnata (knezova), patricija, građana, seljaka i svećenstva. Uz to, ono je bilo sveobuhvatan pokret jer je u razdoblju od 13. do kraja 15. stoljeća (negdje i 16. st.) prostorno obujmilo cijelu zapadnu kršćansku ekumenu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
HRZZ-IP-2014-09-6547 - Izvori, pomagala i studije za hrvatsku povijest od srednjeg vijeka do kraja dugog 19. stoljeća (Damir Karbić, )

Ustanove
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti

Autor s matičnim brojem:
Zoran Ladić, (168284)