hrvatski

ODNOS SIGURNOSTI PRI ODABIRU OSUMNJIČENIKA I TOČNOSTI PREPOZNAVANJA

Svjedočenje očevidaca često je jedini dostupni dokaz pri utvrđivanju identiteta počinitelja kaznenog djela. Kao pokazateljem točnosti njihove odluke često se smatra njihova sigurnost pri odabiru. Ovo istraživanje provedeno je u prirodnim uvjetima u svrhu utvrđivanja odnosa između točnosti prepoznavanja i stupnjeva sigurnosti iskazanih prije (prospektivno) i nakon prepoznavanja (retrospektivno). U istraživanju je sudjelovala 221 osoba starosti od 16 do 81 godine, od toga 59.5 % žena i 40.5 % muškaraca. Postupak istraživanja proveden je na način da je ciljna osoba (eksperimentatorica) prilazila po slučaju odabranoj osobi te ju pitala za smjer kretanja. Nakon što se ciljna osoba udaljila iz vidokruga sudionika/-ce, dva eksperimentatora su prišla sudioniku/-ci te zamolila za sudjelovanje u prepoznavanju ciljne osobe. Rezultati upućuju na to kako su sudionici pretjerano sigurni u svoju točnost, neovisno je li sigurnost iskazana prije ili nakon prepoznavanja. Prospektivni stupanj sigurnosti nije povezan s točnošću prepoznavanja te točnost prepoznavanja za osobe koje su izvršile odabir nije dobro kalibrirana s prospektivnom sigurnosti. Retrospektivni stupanj sigurnosti povezan je s točnošću prepoznavanja značajno, ali umjereno, na razini cijelog uzorka, kao i izračunat samo za osobe koje su izvršile odabir. Za osobe koje nikoga nisu odabrale iz linije za prepoznavanje, povezanost točnosti i retrospektivne sigurnosti nije značajna. Točnost prepoznavanja za osobe koje su izvršile odabir umjereno je kalibrirana sa stupnjevima retrospektivne sigurnosti, odnosno, odnos je smislen, ali nije idealan.

istraživanje u prirodnim uvjetima, točnost prepoznavanja, prospektivni stupanj sigurnosti, retrospektivni stupanj sigurnosti, kalibracija

nije evidentirano