hrvatski

Andrea Divo i čitanje Ilijade

Na osnovi čitalačkih svjedočanstava (marginalni zapisi) identificira se publika kojoj su Divovi prijevodi Homera bili namijenjeni. Sačuvana nam građa omogućava da pratimo kako su u renesansi čitali Homera. u takvu građu ulaze tragovi i indicije čitanja: složen sustav srednjovjekovnih sholija kodeksa Venetus A, Vallin elegantan prijevod, Aldova grčka Ilijada i s njom usklađena Divova ad verbum verzija, bilješke nepoznatog učenog čitaoca u primjerku Aldove Ilijade u Bavarskoj državnoj knjižnici. Tragovi se raspoređuju po spektru. na jednom je njegovu kraju Divova ambicija da se maksimalno približi jezičnom izrazu grčkog teksta. Ta ambicija vodi do potpune podređenosti prijevoda izvorniku – podređenosti koja, s ciljem razumijevanja Homerova grčkog, dovodi do zanemarivanja latinskih stilskih konvencija, do nesamostalnosti Divova teksta. Pomniji će pregled, međutim, pokazati da Divo nije isključivo filolog (ili profesor grčke gramatike), ili barem da to nije u današnjem smislu. Tako sugeriraju marginalni naslovi u Divovu Homeru. Dijelom preuzeti iz Vallina prijevoda, ali i dopunjavani i prošireni, katkad i mijenjani, oni signaliziraju interes za retoričkog Homera (suprotno današnjoj situaciji, za humaniste su i lingvistika i retorika podjednako bitne komponente obrazovanja). Divovi marginalni naslovi također impliciraju da se knjiga obraća čitaocu koji će “sirovu građu” doslovnog prijevoda znati preoblikovati u kompetentan latinski ; čitaocu, dakle, čija jezična kompetencija u grčkom doduše treba podršku, ali je već savladao elegantno izražavanje na latinskom.

Homer ; čitanje ; marginalni naslovi ; Renesansa ; Andrea Divo

nije evidentirano