hrvatski

Strukturne formule i imena organskih spojeva

Poznavati strukturu neke molekule znači znati vrstu i broj atoma koje ona sadržava, način njihovog povezivanja (konektivnost) i vrstu kemijske veze između njih te raspored svih atoma u prostoru. U upotrebi je nekoliko načina prikazivanja struktura organskih molekula, a to su projekcijska (konstitucijska) formula, sažeta (kondenzirana) formula i prikaz strukture pomoću veznih crtica. Iz ovakvih prikaza često se ne dobije točan uvid u trodimenzijsku strukturu organske molekule, pa se za prikazivanje međusobnog razmještaja atoma u prostoru koriste različiti konformacijski prikazi (Newmanova projekcijska formula, konformacijski prikazi cikličkih molekula poput cikloheksana), dok klinaste formule, Fischerove projekcijske formule i Haworthove formule dodatno koristimo kod prikazivanja stereoizomera. Svaku organsku molekulu treba imenovati tako da je na temelju imena moguće jednoznačno strukturno prikazati nju samu. Pravila za imenovanje organskih spojeva jasno su određena od strane Međunarodne unije za čistu i primijenjenu kemiju (engl. International Union for Pure and Applied Chemistry, IUPAC) koja su donesena 1979. i 1993. godine te objavljeni hrvatski prijevodi 1985. [1] i 2001. godine.[2] Na temelju učeničkih odgovora u zadaćama državne mature iz kemije te natjecanja iz kemije uočene su neke nedosljednosti u prikazivanju struktura organskih molekula kao i imenovanju istih. Stoga se pokazala potreba da se ovoj problematici pristupi sustavno te da se usklade neke razlike u poimanju ovih koncepata zbog čega učenici često gube bodove. U tom je smislu osobito važno dodatno educirati nastavnike te ih upozoriti na moguća odstupanja koja su uočena i kod strukturnog prikazivanja organskih molekula i kod imenovanja organskih spojeva. Tijekom izlaganja bit će iznijete najučestalije učeničke pogreške s preporukama kako ih izbjeći.

IUPAC, strukturna formula, imena organskih spojeva

nije evidentirano