hrvatski

Modaliteti slikovnog pojavljivanja: temeljni pojmovi

Širenje digitalne tehnologije zahtijeva novo promišljanje slika: više im ne bismo smjeli pristupati samo kao starogrčkom eikonu, tj. odsliku ili reprezentaciji, nego i kao iskustvima, događajima i posebnoj vrsti pojava. U suvremenoj digitalnoj kulturi slikovno pojavljivanje je simptom najnovijega slikovnog obrata, tj. onoga koji se događa nakon pictorial turna, a koji su W. J. T. Mitchell i Gottfried Boehm prije gotovo tri desetljeća opisali kao epohalno novu vrstu odnosa slike i jezika. Danas svjedočimo drugačijoj vrsti urgencije: onoj koja će opisati odnos analognih slika i digitalnih slika, reprezentacije i postreprezentacije, realiteta i virtualnosti, semiotike i fenomenologije. U ovome tekstu dat ću prijedlog jedne »tranzicijske« teorije slike koja uzima u obzir široki prostor između objekata i percepcije, tj. između eikona i čiste osjetilnosti. U tu svrhu opisat ću četiri temeljna modaliteta slikovnog pojavljivanja: temporalnost, transparentnost, medijalnost i referencijalnost.

ontologija slike, slikovno pojavljivanje, Martin Seel, Dieter Mersch, temporalnost, transparentnost, medijalnost, referencijalnost

nije evidentirano