hrvatski

(Ne)zadovoljni svojim tijelom? Nezadovoljstvo tijelom kao raskorak između sadašnjeg i željenog/idealnog tjelesnog izgleda

Velik broj osoba, posebice djevojaka i žena, nije zadovoljan svojim tjelesnim izgledom. Uglavnom smatraju da imaju previše kilograma, da im tijelo nije dovoljno „čvrsto“, da su im neki dijelovi tijela preveliki ili premali ili da nisu dovoljno privlačni. Slika tijela predstavlja subjektivni doživljaj vlastitog tjelesnog izgleda i odražava stavove, misli i osjećaje o vlastitom tijelu, kako uz cjelokupan izgled, tako i uz neke specifične dijelove tijela i tjelesne funkcije (Thompson, Heinberg, Altabe i Tantleff-Dunn, 1999). Slika tijela je promjenjiva (Markey, 2010) i jedan je od elemenata samopoimanja pa je tako način na koji doživljavamo svoje tijelo povezan s načinom na koji doživljavamo sebe. Subjektivna komponenta slike tijela odnosi se na naše doživljaje ugode ili neugode i na naše (ne)zadovoljstvo veličinom ili oblikom svoga tijela (Gardner, 2002). Kako odražava naše subjektivno iskustvo i subjektivni doživljaj tijela, nije uvijek usklađena s realnim izgledom tijela i stoga za mnoge može postati snažan izvor nezadovoljstva. S obzirom da je društveno uvjetovani idealan tjelesni izgled današnjice većini nedostižan, nastojanje da ga dostignemo, može dovesti do nezadovoljstva tijelom (Thompson i Stice, 2001). Nezadovoljstvo tijelom predstavlja subjektivnu negativnu procjenu vlastitog tjelesnog izgleda, dijelova tijela ili nekih njegovih karakteristika (Thompson, Heinberg, Altabe i Tantleff-Dunn, 1999), poput veličine i/ili oblika tijela te čvrstoće i veličine mišića (Grogan, 2017). Ono se može kretati od blagog nezadovoljstva nekim dijelovima tijela pa sve do ekstremnog omalovažavanja svog izgleda. U srži nezadovoljstva tijelom leži raskorak između tijela kakvog ga vidimo i onog kakvog bismo željeli da bude (Gardner, Friedman, Stark i Jackson, 1999). Što je taj raskorak veći, veće je i nezadovoljstvo tijelom. Grafičke mjere za procjenu nezadovoljstva tijelom sadrže figure tijela (ženskog i muškog) koje su stupnjevane s obzirom na neku karakteristiku tjelesnog izgleda (npr. tjelesnu težinu, mišićavost, veličinu grudiju/prsnog koša). Od sudionika se traži da odaberu onu figuru za koju procjenjuju da u najvećoj mjeri odgovara njihovom sadašnjem tjelesnom izgledu, a potom figuru koja odgovara njihovom idealnom/željenom tjelesnom izgledu. Razlika u procjenama sadašnjeg i idealnog/željenog tjelesnog izgleda (razlika brojevnih vrijednosti koje sudionik zaokružuje ispod figura) predstavlja stupanj odstupanja/raskorak doživljaja sadašnjeg od idealnog/željenog tjelesnog izgleda odnosno razinu (ne)zadovoljstva tijelom ili (ne)zadovoljstva nekom karakteristikom tjelesnog izgleda. Što je ta razlika (odstupanje) veća, veće je i nezadovoljstvo osobe. Važno je znati i podsjećati se kako su naša tijela različita i kako ne postoji jedan, univerzalan savršeni tjelesni izgled. Često gledamo medijski eksponirane osobe i svoja tijela uspoređujemo s njihovima. Pritom je iznimno važno biti svjestan kako to nisu realistične reprezentacije stvarnih ljudi i kako su njihove fotografije i snimke računalno obrađene. Osim toga, o njihovom izgledu brine cijeli tim stručnjaka, a nisu rijetkost ni plastične operacije koje njihova lica i tijela nastoje učiniti što privlačnijima i bližima današnjim standardima „ljepote“.

slika tijela, nezadovoljstvo tijelom, procjena nezadovoljstva tijelom, grafičke mjere za procjenu nezadovoljstva tijelom

nije evidentirano