hrvatski

Potencijal interdisciplinarnih istraživanja u obrazovanju fizioterapeuta za najbolju praksu

Uvod. Obrazovne institucije Europe započele su svoj suvremeni razvoj u 18 stoljeću uvodeći istraživanja kao dio unaprjeđenja visoke edukacije studenata i pokazujući značaj poveznice istraživanja i nastave, jednakost statusa svake znanstvene discipline i akademskih sloboda s ishodima kreiranja znanja, znanstvene progresije i inovacija. Izmjena znanja između znanstvenih disciplina uvijek je bila dio znanstvenog života ali u posljednjem kvartalu 20 st. interdisciplinarnost se razvila u mnogim dijelovima znanosti i postala prioritet politike znanosti usprkos jakim strukturalnim preprekama. Disciplinarna i interdisciplinarna područja. Obrazovanje fizioterapeuta u Europi programski sadrži temeljne znanstvene discipline a u posljednjem modelu kretanja nastavnih programa, prema potrebama šire zajednice, sadržajno se uočava prepoznavanje tih potreba u obrazovanju za najbolju praksu, čime se obrazovni modeli okreću interdisciplinarnosti. Međutim, dok interdisciplinarnost ne dosege dovoljnu razinu prepoznatljivosti neće moći razviti potpuni potencijal u mnogim razinama kreiranja znanja, metoda i vještina. Stoga je održavanje balansa između disciplinarnih i interdisciplinarnih istraživanja koje podržava primjerice LERU, u primjeru obrazovanja fizioterapeuta zapravo moguća priprema studenta fizioterapije za njihovo buduće uže profesionalno djelovanje kao kliničara i/ili istraživača nastavnika. Istraživanja i obrazovanje fizioterapeuta. Fizioterapija kao nezavisna i samostalna profesija programski u obrazovnom sustavu pokazuje svoje uže područje kliničkog djelovanja koje se odnosi na biomedicinu i zdravstvo kao znanstvenu disciplinu ali suvremena djelatnost fizioterapeuta obuhvaća interdisciplinarna područja znanosti, što se najviše primjećuje u porastu mnogobrojnih interdisciplinarnih znanstvenih radova u posljednjih 6 godina, a time i razvoja istraživača u fizioterapiji. Značajnu poveznicu u kliničkom i istraživačkom radu za najbolju praksu pokazale su smjernice WCPT, 2011. godine na Svjetskom kongresu fizioterapeuta u Amsterdamu, budući su prve smjernice za rad u fizioterapiji po EBP- u (praksi zasnovanoj na dokazima) započele još 1999. godine (WCPT, Yokohama) i otvaranjem PeDro baze istraživačkih radova čime se uvode promjene u obrazovanju, započinje atraktivnost znanstvenih karijera i investiranje u ljudske potencijale za istraživanja i razvoj. Zaključak. Poticanje interdisciplinarnosti u obrazovanju fizioterapeuta logičan je slijed utjecaja interdisciplinarnih istraživanja koja omogućuju obrazovanje fizioterapeuta za najbolju praksu jer razvijaju visoku razinu osobne edukacije za svakog studenta, kolaboraciju i akademsku slobodu.

interdisciplinarnih istraživanja, obrazovanje, fizioterapija, najbolja praksa

nije evidentirano