hrvatski

Endemska nefropatija – primjer kasnijeg vaskularnog starenja

Uvod: Bolesnici s terminalnim bubrežnim zatajenjem najčešće umiru od kardiovaskularnih (KV) incidenata, što je najčešće povezano s povišenom krutosti arterija (KA). Osim dobi, KA je snažno povezana u bolesnika s kroničnom bubrežnom bolesti (KBB) s regulacijom homeostaze kalcija i fosfata. Endemska nefropatija (EN) je kronična tubulointersticijska nefropatija karakterizirana kasnijim nastankom arterijske hipertenzije (AH) što utječe na vrijednost KA. Cilj rada je bio analizirati i usporediti ukupnu i KV smrtnost u EN bolesnika s drugim bolesnicima s terminalnim bubrežnim zatajenjem na hemodijalizi. Pacijenti i metode: Uključeno je ukupno 186 hemodijaliziranih bolesnika (90 muškaraca, 96 žena ; 67, 35 + 13, 07 godina) iz tri dijalizna centra u dva endemska područja. Učinjena su kontrolna mjerenja nakon 25 mjeseci na 97 preživjelih bolesnika (52 EN i 45 ne-EN) liječenih kroničnom hemodijalizom, 28 EN i 37 ne-EN bolesnika je umrlo (31 % vs. 39 % ; p = 0, 29) od različitih uzroka. Brahijalni arterijski tlak (AT) je bio mjeren pomoću Omron M6 uređaja, a markeri KA ; brzina pulsnog vala (PWV) i augmentacijski indeks (Aix) Arteriographom prije početka srednje dijalize u tjednu. Rezultati: Nismo pronašli razlika u spolu, pušenju, vrsti vaskularnog pristupa, dozi vezača fosfata, vitamina D, AH i brahijalnog AT između dvije skupine ispitanika. Nije bilo razlika u modalitetu dijalize osim nižim dozama ultrafiltracije u EN bolesnika (p < 0, 001) na početku i na kraju praćenja. EN bolesnici su bili značajno stariji (72, 0 ± 37, 1 vs. 62, 8 ± 15, 1 ; p < 0, 001) s kasnijim započimanjem dijalize na početku i na kraju praćenja. EN bolesnici su imali niže vrijednosti fosfata (1, 36 ± 0, 46 vs. 1, 6 1 ± 0, 42 ; p < 0, 001), umnoška Ca x P (3, 11 ± 1, 13 vs. 3, 76 ± 1, 19 ; p < 0, 001) te iPTH (10, 4 IQ 4, 5-19, 6 vs. 20, 2 IQ 12-50 ; p < 0, 001) i značajno niže vrijednosti PWV-a (9, 2 ± 1, 6 vs.10, 5 ± 1, 9 na početku ; 9, 3 ± 1, 3 vs.10, 5 ± 1, 9 kraj praćenja ; svi p < 0, 001). EN bolesnici su imali kraće trajanje AH prije započimanja hemodijalizom u odnosu na ne-EN bolesnike(36 (12-84) vs. 84 (60- 120) mjeseci ; p < 0, 001). Ne-EN bolesnici su umirali značajno češće od KV incidenata (32 % vs. 12 % ; p = 0, 001). Srednje vrijeme preživljenja je bilo značajno duže u EN skupini bolesnika (22, 3 (95 % CI 21, 2-23.5) vs. 18.2 (95% CI 16, 4-20.0) mjeseci ; p < 0.001). KV smrtnost je bila niža u EN skupini bolesnika (15, 0 % vs. 37, 8 %, HR 0.32 [0.18 - 0.59] ; log-rank p = 0, 0004). Zaključak: EN bolesnici unatoč tome što su značajno stariji su imali niže vrijednosti PWV-a. Endemska nefropatija je nezavisan prediktor niže KA koja se razvija sporije zbog nižih vrijednosti AT, blaže AH u preterminalnim stadijima bolesti, boljoj kontroli AH tijekom hemodijalize i boljoj regulaciji kalcija i fosfata što značajno pridonosi sporijoj progresiji bubrežne bolesti i nižoj KV smrtnosti u ovoj skupini bolesnika.

krutost arterija, vaskularno starenje, endemska nefropatija

nije evidentirano