hrvatski

Utjecaj hipertenzije na ishod trudnoće.

Uvod: Arterijska hipertenzija - arterijski tlak iznad 140/90 mmHg se u trudnoći dijeli na kroničnu i gestacijsku. Kronična hipertenzija se javlja prije 20 tjedna gestacije u 2% trudnoća. Gestacijska hipertenzija se razvija nakon 20 tjedna trudnoće(obično nakon 37 tjedna) i povlači se 6 tjedana iza poroda. Pojavljuje se u 5 do 10 % trudnoća, češće u višeplodnim trudnoćama.Edemi mogu biti fiziološki zbog retencije izazvane hormonima i kao posljedica položaja zbog pritiska na donju šuplju venu ili mogu biti patološki, koji su rjeđi ali opasni. Hipertenzija može dovesti do fetalne smrtnosti zbog smanjenja utero- placentarnog protoka s vazospazamom i zastojem u rastu, hipoksije i abrupcije posteljice. Poznata je dvojba pri liječenju blage do umjerene hipertenzije radi mogućeg zastoja fetusa.Cilj je prikazati rezultate jednogodišnjeg praćenja ishoda trudnoća pacijentica koje su zbog arterijske hipertenzije liječene diureticima i antihipertenzivima. Pacijenti i metode: Tijekom godinu dana praćeno je 277 trudnica od kojih je 31 (11, 4 %) trudnica imala hipertenziju i edeme tijekom trudnoće od 16 tjedana. 18 (6, 5%) trudnica imalo hipertenziju bez edema, a 13 (4, 7 %) trudnica pojavu edema od 25 tjedna trudnoće, a hipertenziju od 27 tjedna. Ostale trudnice 215 (77, 6 %) su imale normalan arterijski tlak na svim mjerenjima i rodile zdravu donesenu djecu, normalne porođajne težine. Rezultati: Trudnice s arterijskom hipertenzijom su liječene metildopom 3x250 mg, neslanom dijetom i mirovanjem. Od 18 trudnica 5 (27 %) je slabo reagiralo na terapiju koja je povećana na 1500 mg/dan čime uz neslanu dijetu i mirovanje održava normotenziju do kraja trudnoće. Ultrazvučno je registriran blagi zastoj u rastu djeteta s urednim vrijednostima protoka krvi u ACM (arteria cerebri media) i AUM (arteria umbilicalis). Trudnice s edemima su nakon neuspjele dvotjedne neslane dijete i mirovanja liječene furosemidom a 40 mg 1 tbl svaka 3 dana uz nadoknadu kalija. Unatoč smanjenju edema i dalje ostaju više vrijednosti arterijskog tlaka, pa se dodaje metildopa 3x250 mg uz mirovanje i ležanje na lijevom boku. Od 13 trudnica njih 6 (46 %) nije reagiralo na terapiju pa im je povišena doza metildope na 3x500 mg uz i dalje neslanu dijetu i mirovanje na boku. Ultrazvučno je također registriran zastoj u rastu djeteta uz uredne protoke u ACM i AUM. Obje skupine trudnica kojima se morala povisiti doza antihipertenziva radi nereguliranih vrijednosti arterijskog tlaka su uz intenzivan nadzor nad trudnoćom rodile prijevremeno (od 32-36 tjedana) djecu sa zastojem u rastu (ispod 2500 g). Trudnice s edemima i težim stupnjem hipertenzije su završavale trudnoću nekoliko tjedana ranije (30-33 tjedna) radi istih razloga. Zaključak: Prevencija arterijske hipertenzije edukacijom koja uključuje promjene stila života i dozirane tjelesne aktivnosti može smanjiti uporabu lijekova, posebice diuretika kao i ostalih antihipertenziva čime ne bi dolazilo do ugrožavanja transplacentarnog i fetalnog protoka što bi svakako smanjilo broj prijevremenih porođaja kao i rađanje rizične novorođenčadi niske tjelesne mase.

gestacijska hipertenzija, zastoj u rastu, trudnoća

nije evidentirano