engleski

Intrahepatic cholestasis in pregnancy

Cilj ispitivanja: Procjena učinkovitosti perinatalne skrbi, korištene terapije i praćenja uobičajenih laboratorijskih parametara jetrene disfunkcije. Usporedba sa svjetskim podacima. Metode: Proveli smo retrospektivnu analizu podataka 88 trudnica koje su u posljednjih 11 godina liječene u Klinici za ženske bolesti i porode u Zagrebu. Rezultati: U 11 godišnjem periodu na ukupno 58.109 porođaja 88 rodilja prosječne starosti 28, 6 godina bolovalo je od intrahepatičke kolestaze u trudnoći, što čini incidenciju od 0, 15%. Dvije trudnice isključili smo iz studije zbog kronične opstruktivne bolesti jetre. Nije bilo slučajeva akutnih virusnih bolesti jetre i dermatoloških bolesti. 100% ispitivanih trudnica imalo je svrbež kao dominantan simptom koji se pojavljivao uglavnom u trećem trimestru (91%). Vrijednosti alkalne fosfataze jednake ili veće od 200 imalo je 57 žena (64, 7%).Prijevremeno je rodilo 29% trudnica. Nije bilo statistički značajne povezanosti između povišenih vrijednosti alkalne fosfataze i prijevremenih poroda. Jedna trudnoća završila je intrauterinom fetalnom smrću (1, 1%). Nije zabilježen niti jedan slučaj neonatalne smrti. Perinatalni mortalitet u 88 trudnica s kolestazom iznosio je 11, 36‰ . CTG zapis u 9% žena bio je prepatološki (sužena undulacija, gubitak reaktivnosti). Mekonijsku plodnu vodu imalo je 38% rodilja, a amniocenteza je rađena u 8 trudnica. Samo dvije (2, 3%) su imale pozitvna mekonijska tjelešca u amnijskoj tekućini. Obje trudnoće su odmah dovršene ; kod trudnice u terminu induciranim vaginalnim porodom te hitnim carskim rezom (s obzirom i na prepatološki CTG) kod trudnice u 35. tjednu gestacije. U terapiji su uglavnom podjednako bili zastupljeni sedativi (diazepam 27, 3%) i kortikosteroidi (pronizon 23, 9%), dok je 10, 2% trudnica uzimalo oba lijeka. Trudnoća je u 79% slučajeva dovršena vaginalnim porodom, 11% slučajeva elektivnim carskim rezom nakon dokazane fetalne zrelosti, a u 8% žena bilo je potrebno učiniti hitan carski rez .Prosječna težina terminske novorođenčadi iznosila je 3.322, 9&plusmn ; ; 556, 5 grama (95%CI 3180, 4-3465, 4). Kod 46% terminske novorođenčadi bio je proveden neki oblik terapije hiperbilirubinemije (infuzija glukoze 21%, fototerapija 5%, infuzija+fototerapija 10%). Transfuziju krvi u drugom danu babinja primilo je 6% babinjača. Istovremeno nije nađen niti jedan slučaj povišenog PV-a. Zaključak: Incidencija intrahepatičke kolestaze u trudnoći u našoj populaciji vrlo je niska. Studija sugerira da se radi o stanju relativno benignom za majku, ali s povećanim rizicima za dijete (prijevremeni porod, intrauterina smrt, neonatalni distres). Postoji statistički značajna povezanost između vrijednosti pojedinih laboratorijskih parametara (alkalne fosfataze i ukupnog bilirubina) i simptoma bolesti, ali ne i između tih istih parametara i fetalne odnosno neonatalne prognoze tj. krajnjeg ishoda trudnoće. Među laboratorijskim parametrima koji se određuju svakako bi se trebao naći i nivo žučnih kiselina u majčinoj cirkulaciji. Iako se pojava mekonija u amnijskoj tekućini, u trudnoći opterećenoj kolestazom, u svjetskoj literaturi opisuje kao moguća opasnost za dijete, kasna amniocenteza kod nas se radi rijetko, čak i u svrhu procjene zrelosti fetalnih pluća. Naši rezultati ukazuju i na veću učestalost prijevremenih poroda, dvojbenu vrijednost uobičajenog CTG nadzora te korištenu terapiju koja je samo simptomatska ; olakšava tegobe majci, ali ne poboljšava perinatalni ishod.

nije evidentirano

nije evidentirano