hrvatski

Politike cijepljenja u svijetu

Cijepljenje je jedna od najučinkovitijih mjera prevencije, a njegovo provođenje odvija se prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije i autonomnoj legislativi svake pojedine države. Cilj rada bio je prikazati politike cijepljenja u različitim zemljama svijeta i njihove cjepne obuhvate. Analizom podataka utvrđeno je da od 28 zemalja Europske unije, uz Island i Norvešku, 15 ima obvezno bar jedno cijepljenje, poglavito zemlje centralne i istočne Europe, a 15 zemalja izdaje samo preporuke. Sankcije za odbijanje cijepljenja bez medicinski opravdanog razloga razlikuju se među zemljama i kreću se od kaznenih prijava i novčanih kazni, do nemogućnosti upisa u predškolske ustanove i škole. U zemljama koje provode obvezno cijepljenje cjepni obuhvati su preko 90% za sva predviđena cjepiva, s iznimkom Rumunjske koja bilježi obuhvat za cjepivo proiv morbila od 80%. U zemljama gdje cijepljenje nije obveza obuhvati su također iznad 90%, s iznimkom Italije i Austrije koje od 2012. do 2015. bilježe obuhvat od 80% za cjepivo protiv morbila, te Francuske s obuhvatom od 80% za cjepivo protiv hepatitisa B. U Sjedinjenim američkim državama cijepljenje nije zakonski obvezno, već njihov Savjetodavni odbor za provođenje imunizacije izdaje preporuke za cijepljenje koje je uvjet za upis u javne i privatne predškolske ustanove i škole, a izuzeće od obveze cijepljenja razlikuje se među državama. Medicinske i religiozne razloge uvažava 48 država, a filozofske razloge njih 19. Samo dvije države ne uvažavaju druge razloge osim medicinskih. Cjepni obuhvati za preoručena cjepiva u SAD iznad su 90%. U Kanadi, Nacionalni savjetodavni odbor za imunizaciju donosi preporuke za cijepljenje, a provincije i teritoriji kreiraju vlastite kalendare cijepljenja bazirane na lokalnim potrebama. U 11 od 13 provincija cijepljenje nije obvezno, a u dvije provincije uvjet je za upis u školu, pri čemu i one uvažavaju i religijske i filozofske razloge za odbijanje cijepljenja. Cjepni obuhvati kreću se preko 90%, osim za hepatitis B za koji iznosi oko 60%. U zemljama Južne Amerike cijepljenje je uglavnom obvezno. Argentina provodi zakonski obvezno cijepljenje, prema kalendaru koji sadrži sadrži 16 cjepiva čime se prema Pan American Health Organization svrstava u zemlje s najopsežnijim programom cijepljenja na kontinentu. Slično Hrvatskoj, Argentina bilježi i odluku Višeg suda iz 2012. godine u slučaju roditelja koji su odbili cijepiti dijete, da se obvezno cijepljenje mora provesti i „silom“ radi „više“ dobrobiti djeteta i javnog zdravstva. Cjepni obuhvat u Argentini za obvezna cjepiva iznosi preko 90%. U Izraelu cijepljenje nije zakonska obveza, ali je dio košarice usluga zdravstvenog osiguranja. Rutinska imunizacija se provodi u klinikama za dojenčad i školama te se vodi i registar cijepljenja. Cjepni obuhvati u Izraelu kreću se od 90 do 100% za preporučena cjepiva. U Australiji cijepljenje je na razini preporuke Nacionalnog odbora za imunizaciju i provodi se prema Nacionalnom planu imunizacije koji predviđa novčane poticaje za roditelje i zdravstvene djelatnike koji provode cijepljenje te zakonsku obvezu adekvatnog cjepnog statusa prilikom upisa u školu. Vode nacionalni registar cijepljenja, a osim toga i Registar nacionalnog programa cijepljenja protiv HPV-a. Od 2016. godine uveli su financijske sankcije za roditelje čija djeca nisu procijepljena prema kalendaru cijepljenja (ukidanje dječjeg doplatka i poreznih i drugih olakšica). Cjepni obuhvat u Australiji prelazi 90% za djecu do šeste godine, dok za adolescente, iznosi oko 70% (podatci samo za cjepivo protiv HPV-a). Zaključak: U većini prikazanih zemalja cjepni obuhvati su uglavnom zadovoljavajući, neovisno o tome provodi li se obvezno cijepljenje ili se ono samo preporuča, s iznimkom cjepiva protiv morbila i hepatitisa B. Zemlje koje nemaju zakonsku obvezu adekvatne obuhvate postižu dobrom promocijom i prosvjećivanjem populacije ili mjerama poput obveze procijepljenosti prije ulaska u predškolski i školski edukacijski sustav.

politika, cijepljenje

nije evidentirano