Kliničkobiokemijska dijagnostika bolesti bubrega (CROSBI ID 58421)
Prilog u knjizi | stručni rad
Podaci o odgovornosti
Matišić, Danica
hrvatski
Kliničkobiokemijska dijagnostika bolesti bubrega
Premda bubreg ima mnogobrojne funkcije, njegova osnovna funkcija u metabolizmu je stvaranje mokraće. Pod tim ne podrazumijevamo samo izlučivanje otpadnih tvari iz krvi, već također očuvanje esencijalnih tvari i regulaciju ravnoteže vodikovih iona i elektrolita.Osim osnovne funkcije stvaranje mokraće, bubrezi imaju i endokrinu funkciju, jer se u njima stvaraju hormoni renin, prostaglandini i eritropoetin koji sudjeluju u regulaciji krvnog tlaka. U kori bubrega stvara se i kalikrein koji djeluje na kininogenski supstrat pa nastaje kalidin, spoj vazodilatatorskog i natriuretskog djelovanja, a kalikrein je u vezi i s renin-angiotenzin sistemom koji utječe na aldosteron i time na koncentraciju natrija i kalija u plazmi. Prostaglandini se stvaraju u bubrežnoj meduli i djeluju također vazodilatatorski snizujući krvni tlak, a djeluju i na stvaranje renina. Eritropoetin pospješuje proliferaciju i sazrijevanje stanica crvene krvne loze u koštanoj moždini. U bubregu se razgrađuje inzulin, glukagon i aldosteron, ali se također stvara aktivni oblik vitamina D3. Evaluacija bolesnika u kojeg postoji sumnja na bubrežnu bolest usmjerena je na procjenu prirode i aktivnosti bolesti, kao i stanje bubrežne funkcije. U laboratorijskoj dijagnostici prvi korak je pregled mokraće i testovi za procjenu bubrežne funkcije.Tu razlikujemo dva pristupa: prepoznavanje sindroma i rano otkrivanje poremećaja bubrežne funkcije. Prepoznavanje sindroma podrazumijeva laboratorijsku dijagnostiku bolesti bubrega temeljenu na pretragama koje obuhvaćaju: a)kvalitativnu analizu mokraće b)ispitivanje glomerularne filtracije te c)određivanje proteinurije. Rano otkrivanje poremećaja bubrežne funkcije treba omogućiti razlikovanje i kvantifikaciju glomerularne, tubularne i izvanbubrežne proteinurije, te određivanje stupnja oštećenja funkcije bubrega. Hofman i Guder predložili su minimalni program laboratorijske dijagnostike za isključenje, razlikovanje i potvrdu bolesti bubrega i mokraćnog sustava, koji obuhvaća određivanje:albumina(ukazuje na povećanu propusnost bazalne membrane glomerula), alfa-1-mikroglobulina (pokazatelj funkcije proksimalnih tubula), leukocitne esteraze (pokazatelj bakterijske upale) pseudoperoksidaze hemoglobina (pokazatelj krvarenja, mioglobinurije), ukupnih proteina u mokraći (pokazatelj predbubrežne proteinurije ili pogreške u mjerenju pojedinačnih proteina).Ako je nalaz navedenih pretraga unutar graničnih vrijednosti bolest bubrega može se isključiti s velikom vjerojatnošću. Patološki nalaz jedne ili više od navedenih pokazatelja zahtijeva daljnju laboratorijsku obradu u cilju razlikovanja i potvrde bolesti bubrega
Kliničkobiokemijska dijagnostika ; bolesti bubrega
nije evidentirano
engleski
Clinical biochemical dijagnosis in kidney disease
nije evidentirano
Clinical biochemical dijagnosis ; kidney disease
nije evidentirano
Podaci o prilogu
247-260.
objavljeno
Podaci o knjizi
Klinička kemija i molekularna dijagnostika u kliničkoj praksi
Sertić, Jadranka i suradnici
Zagreb: Medicinska naklada
2015.
978-953-176-655-5