hrvatski

Laboratorijska dijagnostika monoklonskih gamapatija

Monoklonske gamapatije (MG) spadaju u veliku skupinu imunoproliferativnih bolesti koje karakterizira proliferacija jednog ili više klonova diferenciranih B limfocita, gdje svaki od njih stvara imunološki homogeni imunoglobulin koji se zbog tog naziva monoklonski protein (M- protein). Najčešći M-protein je imunoglobulin G (IgG) rjeđe imunoglobulin A (IgA) i imunoglobulin M (IgM) a vrlo rijetko IgD i IgE. Izraženo u postocima, učestalost određenog razreda monoklonskog imunoglobulina je oko 73% IgG, 14 % IgM, 11 % IgA dok se kao kapa tip javljaju u 62 % a lambda tip u 38% nalaza M-proteina. Klinički simptomi monoklonskih gamapatija su širokog spektra, od asimptomatskog neprogresivnog stadija do malignog agresivnog multiplog mijeloma (MM). Razlikujemo benigne monoklonske gamapatije koje prati koncentracija M-proteina manja od 10 g/L, normalna sinteza imunoglobulina koji monoklonski ne proliferiraju, negativan nalaz monoklonskih slobodnih lakih lanaca kapa ili lambda tipa u serumu i/ili urinu (BJP) kao i odsutnost porasta koncentracije M-proteina nakon nekoliko narednih godina.Najvažniji kriterij za razlikovanje MG je svakako kliničko napredovanje bolesti i M-proteina, jer kod većine bolesnika s MM postoji eksponencijalni porast koncentracije M- proteina u serumu. Stoga je od iznimne važnosti praćenje koncentracije M-proteina u serumu kao i redovito preispitivanje prisutnosti BJP. Tri ključna nalaza potrebna za dijagnozu MM su: -nalaz M-proteina u serumu i/ili urinu -infiltracija koštane srži plazma stanicama(>=10%) -nalaz osteolitičkih žarišta kao i disfunkcija jednog ili više organa vezana uz mijelom (npr. bubrežno zatajenje, anemija, litičke ozljede). Metoda izbora za određivanje razreda i tipa M- proteina je imunofiksacija koja se može učiniti unutar jednog sata. Uzorak seruma nanosi se razrijeđen na katodni kraj prema preporučenim razrjeđenjima za svaki imunoglobulin. U slučaju izrazito povećane koncentracije imunoglobulina unatoč razrjeđenju može doći do učinka suviška antigena. Optimalna precipitacija s komercijalnim antiserumima događa se kod koncentracije imunoglobulina oko 10 g/L. Zato se preporuča napraviti kontrolnu elektroforezu prije izvođenja same imunofiksacije kako bi se uočilo kolika je vrpca samog M-proteina. Imunofiksacija je dvostupanjski postupak koji se sastoji od elektroforeze na agarozi i imunoprecipitacije. Proteini se razdvoje elektroforetski na oštre vrpce u gelu. Na svaku vrpcu doda se specifični antiserum za molekulu pojedinačnih razreda i tipa imunoglobulina. Ako je prisutan monoklonski sintetizirani razred teškog lanca imunoglobulina, nastat će netopivi kompleks s antiserumom koji se tada može obojiti i detektirati.

monoklonska gamapatija, M- protein, imunofiksacija

nije evidentirano