hrvatski

Iz zborskog opusa skladatelja Josipa Kaplana

Skladbe za zbor J.Kaplana bi se načelno mogle podijeliti u dvije velike grupe i to s obzirom na inspiraciju tekstualnim predloškom: u prvu grupu spadaju skladbe nastale na „narodnu“ (najčešće dijalektalnu) poeziju a u drugu uglazbljivanje poetskih uradaka poznatih hrvatskih pjesnika (najčešće skladateljevih suvremenika). Izbor tekstualnog predloška u potpunosti određuje pristup skladanju što vrijedi ne samo za formu koja pri tome nastaje nego i na unutarnje elemente djelovanja. U radu se definira Kaplanov skladateljski izričaj u zborskom opusu koji je načelno tonalitetan odnosno karakterizira ga izrazito deklamatoran način artikuliranja glazbenih komponenti u naglašeno homofonom glazbenom slogu. U dominirajućoj recitativnosti koju najčešće uvjetuje poetski tekst nevezanog stiha, harmonijski ritam se prilagođava melodijskom, a ritam koji nastaje iz takvog „govornog“ nukleusa uvjetuje česte izmjene pravilnih i nepravilnih podjela dobe, te česte promjene mjere. Osobito zanimljivim skladateljskim postupkom ističe se Kaplanova ugradnja „istarskih“ folklornih elemenata na tonalitetnoj osnovi. Analize skladbi Ne bih li joj srcu omiljela za ženski zbor i Galiotova pesan za mješoviti, pokazuju težnju za postupnim sintetiziranjem materijala, suprotstavljanje recitativnog glazbenog idioma ugođajnom, „slikarskom“, te neke impresionističke elemente.

Josip Kaplan, zborske skladbe, analiza, folklorni kolorit, melodija, harmonija

nije evidentirano