hrvatski

Teorijske pretpostavke stvaranja smjernica usustavljenja glazbenog materijala kao polazišta kreativnog kompozicijskog transfera

Neminovnost nadvladavanja tonaliteta dovela je skladatelje posljednjih stotinu godina u poziciju stalne potrage, s obzirom na potrebitost pronalaska okvira djelovanja. Spomenuta je potraga rezultirala obiljem stilova i skladateljskih tehnika koje teorija- pratiteljica više nije uspijevala uobličiti u jedinstven sustav. U takvoj se situaciji kompozicijski nauk može iskristalizirati jedino iz pojedinačnih skladateljskih teorija, međutim, kreativnost u tom slučaju gubi na značenju zbog prenaglašenih skladateljskih osobnosti koje stoje iza pojedinih sustava. U tekstu se nude prijedlozi općenitijih ali i neutralnijih pristupa osnovama kompozicije koje manje pretendiraju biti novim kompozicijskim naukom a više smjeraju stvaranju pretpostavki nužnog skladateljskog iskustva „rada s materijalom“. Radi se o prijedlozima konkretnih kompozicijskih vježbi temeljenih na teoriji intervalskih napetosti (M. Siriščević) te presjeku sveukupnosti horizontalnih i vertikalnih ritamskih postupaka glazbe 20. stoljeća (D. Radica).

glazbeni materijal, sastavljeni pravilni modusi, ritamska ćelija, serija trajanja

nije evidentirano