hrvatski

Solfeggio i glazba

U najširem smislu, učenje solfeggia predstavlja učenje tonaliteta. Autorica istražuje načine apliciranja povijesnog puta afirmacije tonaliteta kao sustava te njegovog postupnog napuštanja ili prevazilaženja, na faze učenja solfeggia, odnosno kritički promišlja razloge nepodudaranja pojedinih faza na uspostavljanje intonacije koja se bazira na postupnoj nadogradnji od uspostavljanja dijatonskog, funkcionalnog tonaliteta, uvođenja alteriranih tonova, modulacija, pa sve do „slobodnog“ atonaliteta. Usporedba ovih dvaju procesa pokazuje neraskidivu povezanost pojedinca i glazbe koja se u glazbeno- pedagoškom smislu očituje ne samo stalnom potrebom za dobrim balansom didaktičkih i umjetničkih primjera u nastavi, nego i neizostavnim zaključkom da se daljnje smjernice neke buduće glazbe nalaze u filtriranju intonacijskih i ritamskih sadržaja glazbe 20. stoljeća kroz (proširenu) glazbenu percepciju pojedinca.

Solfeggio, glazba

nije evidentirano