hrvatski

Specifičnosti učenja stranog jezika u djece oštećena sluha

Učenje stranog jezika kao složena ljudska aktivnost tema je koja pokriva širok raspon domena i kao takva je predmet interesa brojnim znanstvenicima. Cilj ovoga rada bio je iznijeti detaljan i cjelovit prikaz svih specifičnosti govornog i jezičnog razvoja te procesa učenja stranog jezika u djece oštećena sluha. Te specifičnosti podrazumijevaju razlike u odnosu na populaciju uredna sluha. Specifičnosti polaze od anatomskih razlika, a obuhvaćaju još i one komunikacijske, psihosocijalne, edukacijske i neurološke. Kao posljedica navedenih razlika, javljaju se i specifičnosti učenja stranoga jezika. One uključuju stavove znanstvenika o mogućnostima djece oštećena sluha da ovladaju dvama jezicima i metodološke uvjete za kvalitetno ostvarivanje tog cilja. Naposljetku su iznesene dvije vrste istraživanja dvojezičnosti i učenja stranog jezika u djece oštećena sluha. Prva uključuje jezika u oralnom modalitetu, a druga jezike u dva različita modaliteta. Zaključak izveden na temelju svih danih podataka jest da su, uz sve različitosti, djeca oštećena sluha sposobna ovladati dvama jezicima te da ih u dostizanju tog cilja treba poticati.

specifičnosti, oštećenje sluha, učenje jezika, dvojezičnost

nije evidentirano