hrvatski

Prilagodba djece osnovnoškolske dobi na razvod roditelja

cilj istraživanja u podlozi završnog rada bio je ispitati psihosocijalnu prilagodbu djece osnovnoškolskog uzrasta na razvod braka roditelja i njezinu povezanost s obilježjima suroditeljstva i komunikacije roditelja s djetetom. Postavljena su tri problema istraživanja: (1.) Utvrditi postoji li razlika između djece iz razvedenih obitelji i njihovih vršnjaka iz cjelovitih obitelji s obzirom na izraženost internaliziranih i eksternaliziranih problema. ; (2.) Utvrditi doprinos percepcije suroditeljstva (roditeljskih sukoba i suradnje u ispunjavanju roditeljskih odgovornosti) objašnjenju internaliziranih i eksternaliziranih problema kod djece iz razvedenih i cjelovitih obitelji.te (3.) Utvrditi doprinos percepcije roditeljskih ponašanja koja podupiru ili koče djetetovo samootkrivanje roditelju objašnjenju internaliziranih i eksternaliziranih problema ponašanja kod djece iz razvedenih i cjelovitih obitelji.Istraživanje je provedeno u pet osnovnih škola u gradu Splitu, a obuhvatilo je 405 učenika petih, šestih i sedmih razreda. Uzorak je obuhvaćao 60 učenika s iskustvom razvoda roditelja i 345 učenika bez iskustva razvoda roditelja. Za prikupljanje podataka korišteni su: Upitnik općih podataka, Upitnik samoprocjene ponašanja mladih (Achenbach, 2001), Upitnik o suroditeljstvu (Margolin i sur. 2001 ), Upitnik o roditeljstvu nakon razvoda braka (Klarić, 2016) i Upitnik percepcije roditeljskog ponašanja u kontekstu samootkrivanja djeteta roditelju (Pećnik i Tokić, 2010).Rezultati pod vidom prvog problema istraživanja su pokazali da nije utvrđena razlika u izraženosti internaliziranih i eksternaliziranih problema, problema mišljenja ni socijalnih problema između djece rane adolescentne dobi koja su doživjela iskustvo razvoda roditelja i onih bez tog iskustva, uz izuzetak veće izraženosti teškoće prilagodbe tipa „problemi pažnje“ kod djece iz razvedenih obitelji. Rezultati vezani uz percepciju roditeljskog sukoba i suradnje u ispunjavanju roditeljskih odgovornosti pokazali su da percepcija sukoba doprinosi objašnjenju problema prilagodbe kod djece iz cjelovitih obitelji. Djeca koja percipiraju učestalije konflikte roditelja oko roditeljskih pitanja i odgovornosti imaju izraženije internalizirane i eksternalizirane probleme. Percepcija roditeljskog sukoba i suradnje oko roditeljskih pitanja nije se pokazala značajno povezanom s izraženosti internaliziranih i eksternaliziranih problema prilagodbe kod djece iz razvedenih obitelji. Međutim dječji doživljaj „uhvaćenosti“ u odnos roditelja koji međusobno ne komuniciraju već koriste dijete kao prenositelja poruka, bio je povezan s izraženijim internaliziranim problemima i problemima mišljenja kod te djece. Pod vidom trećeg problema istraživanja utvrđene su značajne povezanosti između djetetove percepcije komunikacije s roditeljima i izraženosti problema prilagodbe. Tako je percipirana komunikacija s očevima povezana s izraženošću eksternaliziranih problema prilagodbe kod oba subuzorka djece. Kod djece u cjelovitim obiteljima utvrđena je niska povezanost percipiranog očevog ponašanja u komunikaciji s izraženošću internaliziranih problema prilagodbe. Što se tiče percipirane komunikacije majke, slično kao i kod očeva, većoj izraženosti eksternaliziranih problema prilagodbe kod djece s iskustvom razvoda i bez toga iskustva doprinosi majčina učestalija nedostupnost, kažnjavanje, iznevjerenje, intruzivnost, te rjeđa podrška i uvažavajuće vodstvo, s tim da je ta povezanost veća kod djece u razvedenim obiteljima. Različito u odnosu na očeve, utvrđeno je kako percipirana komunikacija djeteta s majkom nije povezana s razinom internaliziranih problema kod djece u cjelovitim obiteljima, ali je percepcija nedostupnosti majke značajno povezana s većom razinom internaliziranih problema kod djece u razvedenim obiteljima.

prilagodba djece na razvod roditelja, internalizirani problemi, eksternalizirani problemi, komunikacija djece i roditelja, roditeljstvo

nije evidentirano