hrvatski

Povoljan kardiovaskularni učinak redovitog vježbanja nije vezan isključivo uz ''tradicionalne'' čimbenike rizika

Uvod: Opće je poznato da redovito vježbanje ima povoljan učinak na kardiovaskularno zdravlje te da djeluje kao zaštitni čimbenik od nastanka i razvoja kardiovaskularnih bolesti1, 2. Ipak, u zadnjih nekoliko godina sve se više u literaturi može naći izraz „risk factors gap“ kojim se ističe da je povoljan učinak vježbanja daleko veći nego što se može objasniti utjecajem na tradicionalne čimbenike rizika (arterijski tlak, lipidi u krvi, itd.)3. Naime, velika je metaanaliza na 27 000 ispitanika pokazala da promjena čimbenika rizika poput arterijskog tlaka, lipida u krvi, glukoze natašte ili upalnih parametara može objasniti samo 59 %-tno (ili još manje) smanjenje kardiovaskularnoga rizika povezanoga s vježbanjem. Takav statistički model sugerira da se barem 40 % smanjenja rizika povezanoga s vježbanjem ne može objasniti ovim čimbenicima rizika te da je on vjerojatno vezan uz direktan učinak vježbanja na vaskularnu i endotelnu funkciju4. Ispitanici i metode: U istraživanju provedenom kod 18 mladih zdravih neaktivnih muškaraca (Sedentarni) i 20 aktivnih profesionalnih veslača (Veslači) odredili smo: a) antropometrijske parametre (indeks tjelesne mase, omjer struk-bokovi te sastav tijela metodom bioimpendancije) ; b) biokemijske parametre (krvna slika, elektroliti, željezo, transferin, glukoza natašte, visoko-osjetljiv CRP, lipidogram) ; c) hemodinamske parametre (arterijski tlak, puls, udarni volumen, minutni volumen srca i ukupni periferni otpor) ; i 4) vaskularnu reaktivnost mikrocirkulacije kože u odgovoru na vaskularnu okluziju, endotel-ovisnu i endotel-neovisnu vazodilataciju metodom iontoforeze. Rezultati: Svi su ispitanici bili vršnjaci u kojih nismo našli razliku u antropometrijskim mjerama i sastavu tijela, bazalne vrijednosti svih biokemijskih parametara osim lipidograma nisu pokazali razlike između Veslača i Sedentarnih te su svi bili normotenzivni sa sličnim sistoličkim tlakom, minutnim volumenom srca i ukupnim perifernim otporom. Veslači su imali značajno nižu razinu triglicerida, a višu razinu HDL kolesterola, značajno niži dijastolički tlak i puls, a značajno veći udarni volumen u odnosu na Sedentarne. Najvažnije, Veslači su imali značajno veću postokluzivnu mikrovaskularnu reaktivnost i endotel-ovisnu vazodilataciju mikrocirkulacije kože u odnosu na Sedentarne ispitanike. Nije nađena značajna povezanost između mikrovaskularnoga odgovora i navedenih tradicionalnih čimbenika rizika. Zaključak: Rezultati studije po prvi put su pokazali koristan učinak vježbanja na vaskularnu funkciju mikrocirkulacije kože te time potvrdili koristan učinak na vaskularnu i endotelnu funkciju, dok mehanizme kojima se odvija interakcija između vježbanja i endotela (očito neovisno o tradicionalnim čimbenicima rizika) tek predstoji razjasniti u budućim istraživanjima.

redovito vježbanje, čimbenici kardiovaskularnog rizika, vaskularna i endotelna funkcija, mikrocirkulacija

nije evidentirano