hrvatski

Upotrebljivost didaktičkih modela u standardizaciji obrazovanja

Polazište za naše istraživanje jest nepovoljan ugled i status opće didaktike (u akademskoj zajednici i u aktualnim reformama odgoja i obrazovanja), kao i njezin sve manji značaj u obrazovanju nastavnika. Naime, didaktika je u obrazovnoj tradiciji središnje i sjeverne Europe tradicionalno imala status najvažnije znanosti u kontekstu učenja i poučavanja, a posebice glede obrazovanja nastavnika i razvoja nastavnoga plana i programa (Palekčić, 2007b ; Arnold, 2012 ; Zierer i Wernke, 2013 ; Wernke, Werner i Zierer, 2015). Ipak, u kontekstu aktualnoga globalnoga reformskoga procesa standardizacije obrazovanja, opća didaktika u svom klasičnom određenju kao znanost o nastavi, koju karakterizira normativni i teorijski pristup, nalazi se u teškom položaju (Hopmann, 2007 ; Zierer i Seel, 2012 ; Wernke, Werner i Zierer, 2015). U svjetlu rastućega nezadovoljstva općom didaktikom kao posljedice loših rezultata na međunarodnim testiranjima učeničkih znanja (PISA, TIMMS) u Njemačkoj i ostalim zemljama koje su tradicionalno bile pod utjecajem njemačke didaktičke obrazovne misli, argumenata koji se zasnivaju na tome da provedene empirijske studije ukazuju na neupotrebljivost didaktičkih modela, činjenice da je u posljednjih nekoliko desetljeća razvoj didaktičkog znanja poprimio oblik puke diferencijacije postojećih teorija i modela (Zierer i Seel, 2012 ; Wernke, Werner i Zierer, 2015) i time povezanog problema identiteta i znanstvenog statusa pedagogije i didaktike (Palekčić, 2001, 2010, 2012, 2015), što sve ima za posljedicu da se didaktička tradicija ne uklapa u aktualni reformski trend i nema u njemu značajnu ulogu, u znanstvenoj se literaturi postavlja pitanje o budućnosti opće didaktike i sugeriraju joj se mogući nasljednici (Hopmann, 2007 ; Palekčić, 2007b ; Zierer i Seel, 2012). Pitanje upotrebljivosti didaktičkih modela u standardizaciji obrazovanja pripada širem kontekstu odnosa između dvije dominantne odgojno-obrazovne tradicije – europske (njemačke) tradicije didaktike i anglosaksonske tradicije kurikuluma i instrukcije, s obzirom na to da obrazovni standardi predstavljaju nastavak anglosaksonske tradicije kurikuluma i instrukcije. Preciznije, u našem europskom didaktičkom kontekstu aktualne reforme obrazovanja slijede tradiciju Robinsohnove reforme obrazovanja kao revizije kurikuluma, u okviru koje se prvi put uvodi pojam kurikulum u didaktički obilježenu tradiciju europskoga pojma nastavni plan i program (Palekčić, 2005, 2006 ; Previšić, 2007a ; Jurčić, 2012 ; Zierer i Seel, 2012). Budući da obrazovni standardi predstavljaju nastavak anglosaksonske kurikulumske kulturne i obrazovne tradicije, zahtjev za uvođenjem obrazovnih standarda donosi sa sobom cijeli niz napetosti između dominantne anglosaksonske i europske tradicije nastavnoga plana i programa, tj. didaktike, s centralnim konceptom obrazovanja (njem. Bildung), budući da je odnos između tih tradicija kompleksan, slojevit i dinamičan (Palekčić, 2009a). S obzirom na izazove koji se za didaktiku javljaju u kontekstu standardizacije obrazovanja, cilj ove disertacije jest ispitati znači li aktualna situacija i diskusija koja iz nje proizlazi uistinu kraj opće didaktike, odnosno treba li je zamijeniti drugim pristupima koji se uklapaju u tradiciju kurikuluma i instrukcije. Odgovor smo pokušali dobiti na dvije razine: 1) teorijskom pedagoško-didaktičkom refleksijom reformskoga procesa standardizacije obrazovanja s ciljem odgovora na pitanje mogu li modeli koje on promovira (obrazovni standardi i empirijska istraživanja nastave) zamijeniti opću didaktiku i 2) empirijskim ispitivanjem upotrebljivosti didaktičkih modela planiranja nastave. Ako, u kontekstu izazova za didaktiku u standardizaciji obrazovanja te s njima povezane rasprave o identitetu i znanstvenom statusu didaktike te mogućim smjerovima razvoja didaktike u budućnosti, zajedno sagledamo rezultate pedagoško-didaktičke refleksije standardizacije obrazovanja i rezultate empirijskoga istraživanja upotrebljivosti didaktičkih modela, možemo zaključiti da oni govore jedni drugima u prilog. Naime, temeljem teorijske analize relevantnih pedagoških izvora donijeli smo zaključak da modeli koje promoviraju aktualne reforme obrazovanja (standardi obrazovanja i empirijska istraživanja nastave) ne mogu zamijeniti opću didaktiku, što ukazuje na neutemeljenost zahtjeva za radikalnim empirijskim preokretom u didaktici, kao i prijedloga da obrazovni standardi naslijede opću didaktiku. Nadalje, temeljem empirijskoga istraživanja donijeli smo zaključak da generalno gledano didaktički modeli nisu neupotrebljivi, da se oni razlikuju međusobno glede svoje upotrebljivosti te da duljina radnoga iskustva ispitanika nije povezana s njihovom procjenom upotrebljivosti modela. Ovi rezultati govore u prilog argumentaciji (Zierer, Wernke, 2013 ; Ćatić, 2016 ; Wernke, Werner, Zierer, 2015) koja osporava prevladavajuće mišljenje u suvremenim publikacijama prema kojem su didaktički modeli udaljeni od prakse i neupotrebljivi. Time smo osporili jedan od argumenata na kojima se, u sklopu diskusije o identitetu i znanstvenom statusu opće didaktike te njezinoj budućnosti, temelji zahtjev za empirijskim preokretom i predlažu nasljednici opće didaktike. Smatramo da bi didaktika, u skladu sa zaključkom proizašlim iz razmatranja odnosa među dvjema dominantnim obrazovnim tradicijama, u budućnosti trebala biti otvorena prema teorijama i pristupima iz drugih obrazovnih tradicija i disciplina, ali pritom ne bi smjela zanemariti vlastiti identitet i rast izvorne didaktičke spoznaje. Time bi, kako ističe Palekčić (2012, 2015f), osim podizanja znanstvene razine i statusa, ponovno zadobila nadležnost za pitanja nastave u okviru reformi obrazovanja, tj. bila bi ravnopravni pandan obrazovno-politički vođenim reformama.

didaktika, globalni reformski proces standardizacije obrazovanja, obrazovni standardi, empirijska istraživanja nastave, upotrebljivost didaktičkih modela

Poveznica za digitalni repozitorij Filozofskog fakulteta u Zagrebu na kojoj je dostupan cjelovit tekst disertacije: http://darhiv.ffzg.unizg.hr/8565/