hrvatski

Sinkronijski model nastave glazbene umjetnosti i usporedba s dijakronijskim modelom

Premda su početak dvadesetprvog stoljeća označile snažne promjene u hrvatskom obrazovnom sustavu nastava glazbe u gimnaziji i dalje se izvodi nepromijenjeno, istim nastavnim modelom od ustroja gimnazijskog školovanja sve do danas. Pod imenom nastavnog predmeta glazbena umjetnost krije se povijest glazbe koncipirana na dijakronijskom načelu kao rekapitulacija glazbenih događaja u kronološkom redu. Nasuprot dijakronijskom modelu nastava glazbene umjetnosti mogla bi se izvoditi i prema sinkronijskom modelu. Taj model postavlja u središte podučavanja glazbu i njezine pojavne oblike, koje neovisno o povijesnom kontekstu promatra, analizira, tumači i uspoređuje. Podučavanje glazbe sinkronijskim modelom zasniva se na aktivnosti slušanja. Metodički vođenim slušanjem učenici upoznaju glazbu, razvijaju glazbeni ukus i kritičan odnos prema glazbi. On označava suvremeni način podučavanja jer se prilagođavanjem sadržaja i kreativnim nastavnim postupcima ostvaruje značajan napredak u nastavnoj praksi. Budući da je ovdje riječ o fleksibilnoj metodologiji izrade i odabira sadržaja i načina rada u kojima se prednost daje inicijativi učenika i učitelja te kreativnom ponašanju svih sudionika obrazovanja možemo reći da je sinkronijski model sukladan strukturi otvorenog kurikuluma.

dijakronijski model, sinkronijski model, otvoreni kurikulum

Rad je izložen na Međužupanijskom stručnom vijeću nastavnika glazbene umjetnosti u Zagrebu 21. svibnja 2012.