hrvatski

Odnos vjeroučiteljica i vjeroučitelja u Hrvatskoj prema razlikama u razredu i nastavi

U prvom dijelu rada prikazuje se razvoj koncepta pedagogije priznavanja različitosti u odnosu s promicanjem društvene pravednosti u i po odgoju i obrazovanju. Na temelju relevantne literature pokazuje se ekstenzija ideje egalitarne razlike onkraj rase, kulture i nacije na spol, društveni sloj, mogućnosti i sposobnosti te druge razlike koje tvore identitete osoba. Osvjetljavaju se etičke implikacije inkluzivnih odnosno ekskluzivnih filozofskih i antropoloških koncepata sadržanih u pedagoškim opredjeljenjima, skrivenom kurikulumu i didaktičkim sastavnicama odgoja i obrazovanja. Pritom dolaze do izražaja i poveznice s postmodernističkim mišljenjem kao i sa specifičnim okolnostima hrvatskog tranzicijskog društva. Ulogu vjeronauka u školi smješta se u kontekst odgoja i obrazovanja koje afirmira razlike kao prednosti. Na toj pozadini u daljnjem se tekstu iznose rezultati kvantitativnog empirijskog istraživanja o odnosu vjeroučiteljica i vjeroučitelja u Republici Hrvatskoj prema razlikama i nejednakostima u razredu i nastavi. Riječ je o prvom istraživanju na reprezentativnom uzorku koje je obuhvatilo vjeroučiteljsku populaciju svih vjerskih zajednica koje imaju vjeronauk u školi i na čitavom prostoru Hrvatske. Glavni nalaz istraživanja potvrđuje kod ispitanika visok stupanj kulture priznavanja i uvažavanja različitosti te promicanja vrijednosti inkluzivne i pluralne škole i društva. Ipak, vidljive su i neke nijanse koje ostavljaju prostor za poboljšanje i napredak.

priznavanje različitosti ; inkluzivno obrazovanje ; socijalna pravednost ; vrijednosno usmjerenje škole ; kompetencije vjeroučitelja/vjeroučiteljica

nije evidentirano