hrvatski

Od Matoša do ekspresionizma - pjesnički krik Antuna Branka Šimića

Rad se bavi poezijom Antuna Branka Šimića kao najreprezentativnijim primjerom hrvatskog ekspresionizma težeći raskidu sa svim tradicionalnim formama koji sputavaju pjesnikov doživljaj. Šimić je u svojim pjesmama iskoristio motive (smrt, bolest, ljubav, žena, tijelo, siromaštvo) kojima je pokušao naći smisao ljudskog postojanja te se bunio protiv svega sputanog i nedorečenog u čovjeku. Utjecaj Antuna Gustava Matoša na poetiku Antuna Branka Šimića svakako je neosporan pa će se u radu istaknuti rana faza Šimićeva stvaralaštva, izdvajajući osnovne motive i teme kojima će se prikazati Šimićeva bliskost Matoševoj poetici. Navest će se elementi kojima Šimić i Matoš progovaraju o istim ili bliskim temama, no posve drukčijim pristupom što će zasigurno doprinijeti rasvijetljavanju značenja Šimićeve poetike u odnosu na Matoševu, ali i prikazu važnosti pojave ekspresionizma u hrvatskoj književnosti.

Antun Branko Šimić, Antun Gustav Matoš, motivi ljubavi, smrti i prirode

nije evidentirano