hrvatski

Dizajniranje organizacije i upravljanje promjenama - projektni pristup

Predmet istraživanja u ovom radu je područje osmišljenih organizacijskih promjena koje se događaju kao organizacijsko dizajniranje, odnosno redizajniranje. U prvom redu treba naglasiti dinamični aspekt ovog sadržaja te se u odnosu na tretman teme „dizajn organizacije”, projektiranje ili dizajniranje odnosi na proces, odnosno projekt promjene inačice ili rješenja organizacijskog dizajna. Za pristup s naglaskom na projektiranju (dizajniranju) nije u prvom planu pitanje tipa ili vrste strukture, već su važni pojmovi i fenomeni organizacijskih promjena, pokretača promjena, modela promjena, metodologije izvođenja promjena (dizajna), metoda za poboljšanje sastavnih komponenti dizajna. Glede metodologije organizacijskog projektiranja, u tekstu se nadopunjuje pristup teoretičara s naših prostora, kao što su Buble, Kapustić, Bebek i drugi, s obilježjima metodoloških pristupa koji su prihvaćeni i općepoznati globalno. Dok je značajan doprinos naših autora u vezi s metodologijom projektiranja strukture organizacije, autori anglo-američke provenijencije u teorijskom prostoru dizajniranja daju manju težinu projektnom modelu. Premda, ovaj model i kod njih dobiva svoje mjesto pri razradi aktivnosti redizajna poslovnih procesa. Moguće je načiniti usporedbu relevantnih pristupa prema obilježju "razine rezolucije". Dok teoretičari dizajna poput Dafta, Galbraitha ili Mintzberga, zadržavaju svoja razmatranja na strateškoj razini s deskriptivnim pristupom analizi dilema ili parametara dizajna (strukture), naši autori a primarno Buble, ulaze u detalje, izvode raščlambu dizajniranja strukture po pristupu koji se može slijediti u praksi bez straha od velike nepouzdanosti u vezi s interpretacijom modela. Jednako tako, teoretičari sa Zapada, koji su razvijali metodologiju poboljšanja procesa i njihovih performansi, svoj pristup spuštaju do razina operacija, odnosno alata i tehnika za poboljšanje. Prednosti pristupa naših teoretičara ogledaju se u sustavnosti, planiranju, preciznosti te „programiranosti” mehanizama modela koji na kraju treba dovesti do cilja kao rezultata projekta u obliku inačice organizacijskog dizajna. Nedostatak je u svojevrsnom idealiziranju projektne izvedbe, u determinizmu, o čemu je pisao između ostalih autora i Turner. Osamdesetih godina prošlog stoljeća, teoretičari organizacije oduševljeni idejom projekta, formulirali su ambiciozne projekte u organizacijama, zanemarujući pritom komponentu ljudskih resursa. Kasnije se shvatilo da svaka faza projekta, kojim se uvode tehnološka ili druga rješenja, ide brzinom kojom ljudi to mogu prihvaćati, odnosno ide kroz stupnjeve njihove prilagodbe. Organizacija u svojim planskim promjenama, prilikom redizajna ulazi u neizvjesnost te takva situacija donosi rizike zaposlenicima, dioničarima i interesnim grupama (stakeholderima). Mogu se javiti otpori promjenama. U raznim fazama treba postavljati pitanje mišljenja i stavova dioničara i interesnih grupa u vezi s promjenama koje se planiraju ili se već provode. Za korporacije, značajan je koncept društvene odgovornosti koji obuhvaća etičke standarde odgovornog ponašanja prema zaposlenicima, dobavljačima, kupcima, zajednici te okolišu. Knjiga daje analizu i poveznice između različitih pristupa u području organizacijskog dizajna i organizacijskih promjena, te sadrži osnovni pregled brojnih relevantnih metoda i tehnika, smisleno pozicioniranih i integriranih. Pri tom su istaknute i odgovarajuće klasifikacije metoda. Pored toga, obrađene su i specifične teme vezane za organizacijski (re)dizajn, poput sustavskog pristupa organizaciji i primjeni dinamike sustava, tema obilježja novih organizacijskih oblika ili određenja, poput virtualnih organizacija, učećih organizacija, strateških saveza i mreža. Razmotrena je i klasifikacija informacijskih sustava te povezanost njihovog dizajna s dizajnom organizacijske strukture. Potrebni prostor dan je području upravljanja operacijama (operations management) kao egzaktnoj disciplini koja se tradicionalno ne povezuje s organizacijskom strateškom razinom, ali se kroz novija istraživanja pokazuje značajnom za kontekst konkurentske prednosti, kao i za organizacijski dizajn. U knjizi se na eksplicitan način uvodi ilustracija projektiranja uz primjenu računalne potpore. U prvom poglavlju razmatraju se osnove organizacijskog dizajna, sastavnice modela dizajna J. Galbraitha. U drugom poglavlju riječ je o organizacijskim promjenama. U trećem je poglavlju riječ o organizacijskim strukturama. U četvrtom su poglavlju tema poslovni procesi. U petom poglavlju usmjerenost je na metodologiju organizacijskog projektiranja. U šestom poglavlju usmjerenost je prema području upravljanja operacijama i značaju ovog područja za sâm organizacijski dizajn. U sedmom poglavlju ideja izvedbe projektiranja organizacije podupire se ilustracijom projektiranja uz primjenu računalne potpore. Time se na određeni način demistificira definiranje faza i aktivnosti iz modela projektiranja, planiranje i upravljanje resursima, upravljanje vremenom i drugo ; odnosno argumentiraju se prednosti pristupa (re)dizajnu organizacije po modelu projekta i uz primjenu softvera. Međutim, glede ove ilustracije, ne zanemaruju se niti nedostaci pristupa uslijed potrebe pozornosti naspram mogućih rizika i neizvjesnosti iz domene ljudskih resursa, te djelovanja interesnih grupa.

dizajniranje organizacije, upravljanje promjenama, organizacijska struktura, poslovni procesi, upravljanje operacijama, upravljanje projektom, metode istraživanja, računalna potpora projektiranju

nije evidentirano