hrvatski

Aromatski alfa-manozidi: priprava i antiadhezijski učinak

Adhezija patogena na stanice domaćina, prvi korak većine infektivnih oboljenja, zasniva se na interakciji između proteina (lektina), smještenih na površini stanica uzročnika infekcije, i šećera koji se nalaze na površini stanica domaćina. Šećer-protein međumolekulska interakcija pri urinarnoj infekciji koju izaziva E. coli uključuje specifične proteine FimH s površine bakterije i šećere manozne strukture s površine napadnute stanice. Adheziju bakterije na stanicu domaćina moguće je spriječiti dodatkom liganada odgovarajuće strukture koji će blokirati FimH receptor.1 Ligandi koji su pokazali dobar antiadhezijski učinak zbog optimalnog pristajanja u vezno mjesto FimH sadrže manoznu podjedinicu α- anomerne konfiguracije i aromatski aglikon koji može ostvariti povoljne π-π interakcije s aromatskim bočnim ograncima tirozina (Tyr48 i Tyr137) izvan veznog mjesta. p-Nitrofenil-α-D- manozid, 2 5-metilumbeliferil-α-D-manozid2 te različito supstituirani biaril-manopiranozidi2 literaturno su poznati FimH antagonisti. U sklopu naših dosadašnjih istraživanja pripravljeno je nekoliko serija aromatskih α-D- manozida kojima je ispitan antiadhezijski učinak (Slika 1). Kao aglikoni korišteni su N- aril-2-metil-3-hidroksipiridin-4-oni s različitim supstituentima u meta i para položaju N-arila, 3 ferocenski esteri i amidi s kiralnom poveznicom4 te piridin, imidazol i benzimidazol s etilenskom razmaknicom. Antiadhezijski učinak FimH antagonista pripravljenih u sklopu ovih istraživanja ispitan je hemaglutinacijskim testom u kojem se E. coli s eksprimiranim FimH lektinima koristi kao receptor, a glikozilirana površina eritrocita kao njegov prirodni ligand. Najbolji učinak pokazali su spojevi iz hidroksipiridinonske serije.

Aromatski alpha-manozidi ; sinteza ; antiadhezijski učinak

nije evidentirano