hrvatski

Kritika/Teorija/Pojmovi u novoj hrvatskoj umjetnosti

Američki teoretičar vizualnih studija W.J.T. Mitchell se sredinom osamdesetih godina prošlog stoljeća založio za formiranje ikonologije kao opće znanosti o slikama na taj način što bi se prirodna, ikonografska i ikonološka razina slike (kako nam je to još ranije predložio Erwin Panofsky) primijenila na sve slike, a ne samo na kanonizirana djela i povijesne alegorijske prikaze. Često spominjanu “nedisciplinarnost” studija slike za koju se Mitchell od tada zalagao, danas, čini se, sve više zamjenjuje pojam “transdisciplinarnosti”, a koji pojam u epistemološkom smislu na prvi pogled zvuči mnogo više obvezujuće. Pored toga što, u načelu, oba pojma razotkrivaju anti-esencijalističku prirodu rasprava o umjetnosti i slikama, pravo je pitanje na koji način, polazeći od krajnjeg relativizma takvih pozicija, hermeneutički iskoristiti mnoštvo “osobnih ikonologija”? Različiti kritičko- teorijski pristupi zastupljeni u ovoj knjizi jasno pokazuju dvije temeljne stvari: prije svega, zašto je danas povijest umjetnosti samo jedan od “alata”, tj. metodoloških postupaka za analizu recentnog umjetničkog djela i, potom, zašto upravo spomenuta teza ne umanjuje potrebu za nekom vrstom “sustava” ili “kriterija”, čak i u nedisciplinarnom relativizmu koji se danas dočekuje sa zazorom u još uvijek prisutnim pozitivističkim pristupima umjetnosti.

suvremena umjetnost, znanost o slici, kritika, teorija, pojmovi

nije evidentirano