hrvatski

Glotodidaktički pogled na hrvatski pravopis

U jezikoslovnoj se kroatistici puno pisalo o pravopisu i pravopisnim priručnicima iz različitih aspekata, međutim ne i iz glotodidaktičkoga aspekta te do sada ne postoji ni jedna analiza postojećih pravopisnih priručnika i rješenja u njima s obzirom na njihovu primjenjivost u nastavi hrvatskoga kao inoga jezika (HIJ-a). Dosad provedena istraživanja o pravopisnoj kompetenciji u HIJ-u rezultirala su opisom pravopisne kompetencije na razinama B1 i B2 (Grgić i Udier 2012, Udier 2013a, Udier 2015), pokazala njezinu važnost u stjecanju jezične kompetencije i ukazala na poteškoće u poučavanju i učenju hrvatskoga pravopisa, osobito s obzirom na hrvatske standardološke i sociolingvističke čimbenike (Udier 2013b). U ovome se radu iznose rezultati komparativne analize suvremenih hrvatskih pravopisnih priručnika i njihovih pravopisnih rješenja s obzirom na mogućnost njihove primjene u nastavi HIJ-a. Usporedbom rezultata analize pravopisnih rješenja u pojedinim pravopisnim priručnicima nastojat će se odgovoriti na pitanje koja su pravopisna rješenja najprimjerenija te koji je pravopisni priručnik najprikladniji za upotrebu u nastavi HIJ-a. Nastojat će se dokazati polazišna teza da su jednostavnost i sažetost pravopisnih pravila i uvriježenost pravopisnih rješenja najvažniji čimbenici njihova učinkovita usvajanja. Također će se iznijeti rezultati istraživanja ovladanosti učenika HIJ-a pojedinim segmentima hrvatskoga pravopisa u odnosu na činjenicu jesu li tim segmentima bili poučavani eksplicitno ili implicitno te će se odgovoriti na pitanje je li učinkovitije implicitno ili eksplicitno poučavanje pravopisa.

hrvatski kao ini jezik, hrvatski pravopis, pravopisna kompetencija, poučavanje

nije evidentirano