hrvatski

Katarza zrenja i fraktali vremena u fragmentima bitka

Modernistički diskurs dadaistâ Mana Raya (Zagonetka Isidorea Ducassea – tajanstveni neidentificirani predmet upakiran u tkaninu i uvezan užetom poput poklona egzotičnom Lautréamontu) i Marcela Duchampa (strategija promjene značenja predmeta mijenjanjem njihovog konteksta), te konceptualističke – lingvističke i semiotičke uporabe Duchampove zamisli ready-madea, koje je na crti (značenja predmeta ne proistječu iz njihova izgleda već jezik svijeta umjetnosti daje značenje predmetima), formalne su ishodišne pozicije u procesu dekodiranja Vincekova hermetičnog umjetničkog izraza, koji se u svojim konačnim konzekvencama može razabrati tek ukoliko se u njegovoj potanjoj jezičnoj raščlambi uoče elementi postmodernističke uporabe kolažnog postupka zasnovanog na semantičkom premještanju predmeta i poruka te znakova, intertekstualnosti, fragmentarnosti, virtualnosti i simulacije. Na značenjskoj razini može se pak zamijetiti da vrijednost i učinak djelâ ne proistječu samo iz njihove materijalne i morfološke strukture već im odlučnu kvalitetu daje proces njihova nastajanja te akcija promatrača koji ga u perceptivnom i značenjskom smislu dovršava. U izvedbi on gotovo uvijek rabi iste materijale i umjetničke operativne postupke:umnažanje, opetovanje, akumuliranje, utiskivanje, dokumentiranje, destrukciju, pakiranje, pljuvanje-istiskivanje, autoagresivne manipulacije…

hibridna, aproprijacijska, kolažna umjetnost ; performans ; intertekstualnost

nije evidentirano

engleski

Catharsis of Ripening and the Fractals of Time in Fragments of Being

Modernistički diskurs dadaistâ Mana Raya (Zagonetka Isidorea Ducassea – tajanstveni neidentificirani predmet upakiran u tkaninu i uvezan užetom poput poklona egzotičnom Lautréamontu) i Marcela Duchampa (strategija promjene značenja predmeta mijenjanjem njihovog konteksta), te konceptualističke – lingvističke i semiotičke uporabe Duchampove zamisli ready-madea, koje je na crti (značenja predmeta ne proistječu iz njihova izgleda već jezik svijeta umjetnosti daje značenje predmetima), formalne su ishodišne pozicije u procesu dekodiranja Vincekova hermetičnog umjetničkog izraza, koji se u svojim konačnim konzekvencama može razabrati tek ukoliko se u njegovoj potanjoj jezičnoj raščlambi uoče elementi postmodernističke uporabe kolažnog postupka zasnovanog na semantičkom premještanju predmeta i poruka te znakova, intertekstualnosti, fragmentarnosti, virtualnosti i simulacije. Na značenjskoj razini može se pak zamijetiti da vrijednost i učinak djelâ ne proistječu samo iz njihove materijalne i morfološke strukture već im odlučnu kvalitetu daje proces njihova nastajanja te akcija promatrača koji ga u perceptivnom i značenjskom smislu dovršava. U izvedbi on gotovo uvijek rabi iste materijale i umjetničke operativne postupke:umnažanje, opetovanje, akumuliranje, utiskivanje, dokumentiranje, destrukciju, pakiranje, pljuvanje-istiskivanje, autoagresivne manipulacije…

hybrid, apropriation, collage art ; performance ; intertextuality

nije evidentirano