hrvatski

Pozitivni učinci vježbanja na tjelesnu i psihičku dobrobit

Istraživačko djelovanje u zdravstvenoj psihologiji i kineziologiji povezano je s genetikom, fiziološkim funkcijama i psihološkim procesima te upućuje da postoji veza između zdravstveno usmjerene tjelesne aktivnosti umjerenog ili srednjeg intenziteta i tjelesne i psihičke dobrobiti. U radu su sugerirane specifične preporuke u vezi pozitivne povezanosti između zdravstveno usmjerenog vježbanja kao i tjelesne i psihičke dobrobiti (npr. osjećanje kompetencije i osjećaj kontrole). Nalazi sugeriraju da vježbanje utječe na promjene ličnosti i kognitivno funkcioniranje, unaprijeđivanje samopoštovanja i samopouzdanja, na pozitivno raspoloženje te da smanjuje količinu i intenzitet simptoma depresije i anksioznosti (negativna emocionalna stanja). Empirijska istraživanja pokazuju kako je redovita tjelesna aktivnost umjerenog ili srednjeg intenziteta preduvjet poticanja strukturnih i neuralnih promjena u organizmu vježbača. Povezanost spoznaja iz neuroznanosti i zdravstvene psihologije i kineziologije temelji se na utjecaju tjelesne aktivnosti na poticanje funkcioniranja neurotransmitera poput dopamina i serotonina, tj. na kemijske spojeve koji prenose podatke od jedne živčane stanice do druge (teorija neurotransmitera). Pretpostavlja se kako tjelesna aktivnost potiče biološke sustave koji su neuroplastični, tj. koji su skloni da se mijenjaju privremeno ili na duže vrijeme unutar genskih ograničenja. Višestruki biološki procesi (npr. neurotransmiteri i hormoni) kao i tjelesna aktivnost koja ih potiče utječu na tjelesnu i psihičku dobrobit. Zato je ispitivanje odnosa bioloških procesa i vježbanja izazov za istraživače fiziologe, psihologe i kineziologe i neprestano ga treba empirijski provjeravati i revidirati. U skladu s tim, napredak u zdravstvenoj psihologiji i kineziologiji ovisit će o nalazima, o spremnosti i sposobnosti istraživača da rade u multidisciplinarnim timovima s ciljem da obuhvate različite metode kao i različite domene znanja o ljudskoj prirodi (dispozicijska, biološka, intrapsihička, kognitivno-doživljajna, socijalna i kulturalna te prilagodbena) koje su komplementarne, a omogućavaju integrativan pristup u interpretaciji utjecaja tjelesne aktivnosti na stvarne promjene kod pojedinca. Pritom, važno je istaknuti da nijedan pojedinačan izvor podataka o stvarnim promjenama ličnosti nije dovoljan za adekvatnu interpretaciju te da je nužno pratiti i evaluirati ishode višegodišnjeg procesa vježbanja (npr. promjenu razine faceta osobina ličnosti i motivacijske strukture vježbača). To zahtijeva proučavanje iste skupine sportaša više puta u različitoj dobi (longitudinalni nacrt istraživanja) jer to omogućava istraživanje općih obrazaca i individualnih razlika u razvoju i odnosa između ranih i kasnijih događaja i ponašanja.

aktivnost, vježbanje, zdravlje

nije evidentirano