hrvatski

Morfološke karakteristike plodova autohtonih sorata s potencijalom za proizvodnju stolnih maslina

Proizvodnja plodova maslina za konzerviranje u Republici Hrvatskoj gotovo ne postoji i samo je djelomično prisutna u pojedinim domaćinstvima. Razlozi neprakticiranja ovakvog načina prerade plodova su višestruki poput nepostojanja tradicije proizvodnje, velikog udjela manualnog rada u berbi maslina, čestih oštećenja plodova uzrokovana biotičkim ili abiotičkim čimbenicima te neistraženosti potencijala autohtonog sortimenta za stolnu proizvodnju. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi potencijal autohtonih sorata Buže, Istarske bjelice, Bove i Buže puntože za proizvodnju stolnih maslina te ga usporediti s osobinama talijanske sorte Ascolana tenera koja se inače koristi u tu svrhu. Ubrani su zdravi, nedeformirani i zeleni plodovi, a morfološko opisivanje ploda i koštice je provedeno prema deskriptorima Međunarodnog savjeta za masline. Ascolana tenera ima najdeblje (13, 05±1, 54 mm), a Bova (8, 20±1, 58 mm) najtanje meso ploda. Masa mesa ploda je najveća kod Ascolane tenere (6, 41±0, 83 g), dok kod sorti Buža iznosi (4, 59±0, 79 g), Buža puntoža (3, 63±0, 60 g), Bova (2, 82±0, 51 g), a najmanja je kod Istarske bjelice (2, 09±0, 61 g). Bova ima veliku masu mesa, ali je meso tanko, što nije dobar preduvjet za konzerviranje. Na temelju dobivenih rezultata može se zaključiti da su od istraživanih autohtonih sorata za konzerviranje najprikladniji plodovi Buže i Buže puntože, no nedostatak Buže puntože je teško odvajanje mesa od koštice, pa ova sorta nije prikladna za proizvodnju otkoštenih maslina.

autohtone sorte, stolne masline, morfologija, meso ploda

nije evidentirano