hrvatski

Socijalne i pedagoške odrednice partnerstva u odgoju i obrazovanju

Aksiomatski određena kulturološko-povijesna međuzavisnost društva i škole danas je osobito izložena otvorenom promišljanju i kritici s ciljem pokušaja pedagoške reorganizacije položaja i uloge odgojno-obrazovnih ustanova. Pluralni hipermoderni svijet, traži prilagodljivu i učinkovitu školu, fleksibilne kurikulume, sposobne i poduzetne učitelje, samostalne i kreativne učenike, ali i nameće obrazovanju zakonitost tržišne utilitarnosti. Tranzicija i odmak od tradicionalnih te etabliranje nekih novih vrijednosti, težnji i društvenih stilova života, uvjetovali su specifičan kontekst očekivanja dionika školske kulture i rada, ali i postavili nova pravila te standarde kojima se odgojno-obrazovne ustanove trajno moraju prilagođavati. Kao posljedica takve nove filozofije života, te tehnološki uvjetovane znanstveno-teorijske transpozicije obilježene eksplozijom egzaktnosti i manifestnosti, nastaje svojevrstan gubitak znanstvenog i stručnog kompasa jer se kao odgovor na usložnjavanje društvenih odnosa pred školu postavlja eksplicitni zadatak rješavanja socijalnih i pedagoških izazova. Umjesto žarišnog mjesta socijalizacije, djeliteljice životnih šansi i projekta lijepog života, škola postupno dislocira vlastiti pedagoški identitet popuštajući sve težem pritisku retradicionalizacije na načelima standardizacije, lekcionizma, psihometrije i ekonomizacije obrazovanja, gubeći pritom karakterističan odgojni sui generis. Partnerstvo u odgoju i obrazovanju potvrđuje se kao jedinstven oblik suradnje obitelji, škole, roditelja i zajednice u procesu afirmacije i osnaživanja prosocijalnih čimbenika i utjecaja u socijalizaciji djece i mladih, fenomena koji ovisi o odnosu niza specifičnih okolnosti poput stabilnosti, organizacije i predvidivosti sustava, vrijednosnim orijentacijama i upravljanjem školom kao organizacijom koja uči, kvaliteti komunikacije i suradnje, razini povjerenja i motivacije dionika, vrednovanju postignuća i napredovanju u profesionalnom radu, ali i dimenzijama pedagoškog vođenja i savjetovanja, kao i ulozi cjeloživotnog učenja i stručnog osposobljavanja pedagoga, nastavnika i odgajatelja u najširem smislu. Stoga se, s obzirom na složenost konstrukta, tema socijalnog i pedagoškog partnerstva nameće kao jedno od ključnih znanstvenoistraživačkih problema u procesu legitimacije temeljne društvene, odgojne i obrazovne uloge škole.

pedagoško partnerstvo, odgoj i obrazovanje, škola, moć i granice odgoja, suradnja, suvremeno društvo

Sažetak plenarnog izlaganja u sklopu međunarodne znanstveno-stručne konferencije "Partnerstvo u odgoju i obrazovanju", 18.9.2015.