hrvatski

D-dimer: kako pravilno tumačiti nalaz

Cilj rada je podsjetiti na predanalitičke, analitičke i poslijeanalitičke osobitosti i ograničenja određivanja D-dimera sa svrhom racionalne primjene laboratorijske pretrage te ispravnim tumačenjem nalaza i literaturnih navoda. U cirkulaciji zdravih osoba nalazi se vrlo mala količina D-dimera, a patološko povećanje vrijednosti D-dimera prisutno je u kliničkim stanjima s pojačanom koagulacijskom i fibrinolitičkom aktivnosti odnosno promijenjenim metabolizmom D-dimera. Rutinsko određivanje D-dimera se koristi za postavljanje dijagnoze i praćenje tijeka diseminirane intravaskularne koagulacije te u diferencijalnoj dijagnostici tromboembolijskih stanja. Zbog velike negativne prediktivne vrijednosti koncentracija D-dimera manja od definirane granične vrijednosti isključuje dijagnozu tromboembolijske bolesti i pomaže u probiru pacijenata kojima je potrebna daljnja obrada pomoću skupih slikovnih metoda. Imunokemijske metode za kvantitativno određivanje koncentracije D-dimera nisu standardizirane, koriste monoklonska anti-D- dimer antitijela različite specifičnosti te različite detekcijske reakcije zbog čega je prisutna heterogenost u izvještavanju rezultata što otežava usporedbu nalaza i rezultata istraživanja dobivenih različitim metodama. Kako bi nalaz i tumačenje nalaza D-dimera bili ispravni i pouzdani potrebno je zadovoljiti predanalitičke zahtjeve koji se odnose na najpogodnije vrijeme uzorkovanja, poznavati osobitosti metode kojom je određena koncentracija D-dimera te poznavati ograničenja određivanja D-dimera vezana za pojedina patološka stanja.

D-dimer ; diseminirana intravaskularna koagulacija ; fibrinoliza ; razgradni produkt fibrina ; duboka venska tromboza

nije evidentirano