hrvatski

O uskličnim rečenicama s različitih sintaktičkih gledišta

U suvremenim hrvatskim gramatikama obrada uskličnih (eksklamativnih) rečenica – uz izjavne (deklarativne) i upitne (interrogativne) – kao posebne vrste iskaza definiranih prema priopćajnoj svrsi razlikuje se od obrade takvih iskaza u gramatikama većine slavenskih jezika. Razlika je u teorijskom pristupu jednoj sintaktičkoj razini na kojoj se dodiruju jezik (language) i govor (parole), odnosno rečenica (sentence) i iskaz (utterance), a to je modalnost. Upravo na primjeru uskličnih rečenica dokazuje se da se modalnost kao sintaktičko-semantička kategorija ne može izjednačiti s emocionalnošću koja je izvanjezična, psihološka kategorija. Drugim riječima, usklične su rečenice – za razliku od izjavnih i upitnih – uvijek subjektivni, emocionalno obilježeni iskazi koji nemaju vlastitih strukturnih i intonacijskih obilježja, a ostvaruju se kao emocionalno obilježene preoblike izjavnih, upitnih, zapovjednih i željnih rečenica. Modalnost je samo jedno od mnoštva jezičnih sredstava pomoću kojih se mogu iskazati emocije. Gledajući semantički – intencija kazivača (priopćajna svrha) može biti subjektivna pa tada modus oblikovanja iskaza prelazi okvire „čiste“ modalnosti. Bez jasnih kriterija za dokazivanje subjektivnosti pomoću emocionalno neutralnih leksičkih i strukturnih pokazatelja gramatike, posebno one normativne, ne mogu definirati mnoge pojave iz široke sfere verbalne komunikacije, koje predstavljaju problem u sintaktičkoj analizi.

usklične (eksklamativne) rečenice ; rečenica i iskaz ; modalnost i emocionalnost

nije evidentirano