hrvatski

Sklonidba brojeva u jeziku Josipa Kozarca

Opis sklonidbe brojeva u Josipa Kozarca pokazuje da je Kozarčeva upotreba brojeva i njihovih padežnih oblika u skladu s normom zagrebačke škole, osobito normom koju propisuje Veber. Od opisa se u Mažuranićevoj slovnici razlikuje po tome što Kozarac ne sklanja glavne brojeve od pet, a Mažuranić baš tu sklonidbu propisuje. U Kozarca nema obilježja vukovske norme – brojevi dva, tri, četiri sklonjiva su mu vrsta riječi (vukovci tvrde da se padežni oblici brojeva gube), u broja dva razlikuje oblike za muški i ženski rod. U sklonidbi rednih brojeva i broja jedan upotrebljava navezak samo u genitivu: petoga i petog, a za dativ i lokativ ima nastavke koje propisuje zagrebačka škola – dativ petomu, lokativ petom. Navezak e ne potvrđuje se u Kozarca (nema oblika petome i sl.), a tako je i u normi zagrebačke škole.

morfološka obilježja brojeva - sklonidba brojeva, jezik Josipa Kozarca, norma zagrebačke škole

nije evidentirano