hrvatski

Subjekti, sadržaj i sredstva evangelizacije u Mk 1, 1 -8 ; 6, 7-13.30 i Lk 10, 1 -12

Polazeći od toga da su načela evangelizacije zadana u samom evanđelju, autor u ovom izlaganju analizira tri novozavjetna primjera evangelizacijskog djelovanja, koja obuhvaćaju period neposredno prije i za vrijeme Isusova javnog djelovanja. Prvi tekst odnosi se na početak Evanđelja po Marku (1, 1-8), koje kao najstarije zapisano kanonsko evanđelje, doista i započinje riječima: »Početak Evanđelja Isusa Krista, Sina Božjega« (Mk 1, 1). Potom se kao prvi aktivni lik pojavljuje Ivan Krstitelj, koji svojim propovijedanjem svjedoči kako navještaj evanđelja prethodi dolasku samoga Krista, a svojim načinom života pokazuje kako se propovijedanje evanđelja ne svodi samo na prenošenje neke informacije, nego se odnosi i na način života navjestitelja. Drugi tekst (Mk 6, 7-13.30) govori o tome kako je Isus još za vrijeme svoga javnoga djelovanja poslao dvanaestoricu propovijedati »dajući im vlast nad nečistim dusima« (Mk 6, 7). I u tom odlomku uz propovijedanje i ozdravljanje kao sadržaj djelovanja dvanaestorice apostola (Mk 6, 12-13), posebno mjesto ima Isusova zapovijed koja se tiče njihova načina života (Mk 6, 8-9). Treći tekst (Lk 10, 1-12) govori o poslanju druge sedamdeset [dvojice] učenika čime se ističe da se zadaća propovijedanja evanđelja ne odnosi na najuži, nego na najširi krug Isusovih učenika. Njih Isus šalje »dva po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći« (Lk 10, 1). Time se, kao i u slučaju Ivana Krstitelja, nanovo ističe kako Kristovu dolasku prethodi dolazak njegovih navjestitelja, a opis njihove odjeće i hrane (Lk 10, 4.7) ističe važnost njihova načina života.

početak evanđelja, Isus Krist, učenici, apostoli, Ivan Krstitelj

nije evidentirano