hrvatski

Rogač - vrijedna i "zaboravljena" biljka

Rogač (Ceratonia siliqua L.), svakako je jedna od nainteresantnijih biljaka podrijetlom iz mediteranskog i srednjeistočnog gen-centra. Nutritivne vrijednosti rogača prvi su otkrili stari Perzijanci i donijeli ga u Grčku najvjerojatnije u vrijeme drugog kažnjeničkog pohoda Perzijskog kralja Kserksa I (bitka sa Spartnacima 480. pr. Kr. u kojoj je poginuo Spartanski kralj Leonida I). Uz maslinu, smokvu i vinovu lozu spominje se i u Novom zavjetu (Luka 15, 1). U Bizantskom carstvu, masa sjemenke rogača bila je ekvivalent za 1 karat (0.17 g). Prva suvremenija istraživanja nutritivne vrijednosti rogača provela je Intendantska i sanitetska služba Njemačke vojske i to u Dalmaciji nakon Talijanske kapitulacije 1943. Endosperm sjemenke rogača sadrži polisaharid galaktomanan koji ima veliku primjenu u prehrambenoj i farmaceutskoj industriji (E410). Brašno mahuna rogača supstitut je za kakao, i koristi se u proizvodnji čokolade za osobe (poglavito za djecu) alergične na kakako. Rogač je od svih samoniklih mediteranskih biljnih vrsta najteže zapaljiv i nakon velikih šumsih požara, najbrže se regenira. Nažalost, proizvodnja rogača, prema statistikama FAO-a u stalnom je padu. Istraživanja rogača su malobrojna, i uglavnom su ograničena na njegovu uporabnu vrijednost, a u botaničkoj sistematici rogača vlada zbrka.

rogač, domestifikacija, sistematika, morfologija, uporaba

nije evidentirano