hrvatski

Modeliranje i simulacija monolitnog reaktora

Pri dimenzioniranju i projektiranju monolitnih reaktora koriste se matematički modeli, koji mogu biti različitog stupnja složenosti, što zavisi o predodžbama uzetim u obzir pri njihovom izvođenju. U ovom radu prikazani su rezultati eksperimentalnog i teorijskog izučavanja neposredne katalitičke razgradnje dušikovog monoksida u monolitnom reaktoru. Detaljno je opisana priprava monolitnog katalizatora, koji se sastojao od inertne keramičke monolitne strukture (kordijerit), na čije stijenke je nanesen sloj katalitički aktivne komponente (zeolit Cu/ZSM-5 ; Si/Al= 40 ; 1, 92 % Cu). Reakcija neposredne razgradnje NO izučavana je pri različitim temperaturama, različitim vremenioma zadržavanja reakcijske smjese u reaktoru te uz različite debljine katalitičkog sloja. Cilj rada bio je ispitati utjecaj kako međufaznog tako i unutarfaznog prijenosa tvari na ukupnu brzinu reakcije u eksperimentalnom monolitnom reaktoru. Iz tog razloga korišten je dvodimenzijski (2D) heterogeni model. Primjenom predloženog modela kvantitativno je opisan utjecaj međufazne i unutarfazne difuzije na rad monolitnog reaktora izračunavanjem odgovarajućih značajki djelotvornosti. Također su izračunate vrijednosti lokalnih Sherwoodovih brojeva, koje opisuju promjenu koeficijenta prijenosa tvari međufaznom difuzijom u zavisnosti o dužini monolitnog reaktora. Nađeno je dobro slaganje eksperimentalnih rezultata s vrijednostima dobivenim prema 2D heterogenom modelu. Ustanovljeno je da u promatranom eksperimentalnom reaktoru najveći otpor predstavlja prijenos tvari međufaznom difuzijom, dok je otpor unutarfaznom prijenosu tvari kroz katalitički sloj zanemarivo malen što ujedno ukazuje da su brzina kemijske reakcije i brzina unutarfazne difuzije usporedive.

nije evidentirano

nije evidentirano