hrvatski

Javni službenici grada Pule

U trenutku kada su se istarski gradovi uklopili u sustav Mletačke Republike (konačno se to dogodilo u XV. stoljeću), došlo je do značajne promjene u razvoju njihovih društava. Izražene razvojne posebnosti pojedinih središta utjecale su na složene odnose sa Serenissimom. Ta su središta bila sastavni dio mletačkih prekomorskih posjeda (Terra da Mar), nasuprot posjedima u širemu zaleđu prijestolnice (mletačka terraferma). Spomenuti teritoriji nisu imali zasebnu upravnu organizaciju, već su za primjenu mletačkih zakona na njihovome području bili zaduženi posebni činovnici poslani iz prijestolnice, koji su bili izabrani na točno određeni rok i imali striktno propisane zadatke. Budući da je Mletačka Republika bila država s centraliziranom upravom, ti službenici (nazvani zajedničkim nazivom rektori) nisu imali gotovo nikakve samostalnosti u odlučivanju. Situacija je bila takva zato što je cjelokupni razvitak države počivao na ideji o prosperitetu državnoga središta i tome su morali biti podređeni i interesi njezinih prekomorskih posjeda. Na taj su način mletački rektori postali posrednici između središnje vlasti i pojedinih perifernih (pokrajinskih) središta. Također, ne treba smetnuti s uma da je centralizacija u odlučivanju prouzročila suprotnosti interesa između središta vlasti i prekomorskih posjeda. Takve su suprotnosti bile najuočljivije u mletačkoj gospodarskoj politici koja se temeljila na dva glavna principa: osigurati gospodarsku podlogu metropole usmjeravanjem trgovačkoga prometa prema njoj i preko nje te ustanoviti kolike prihode pojedino područje ili djelatnost mogu donijeti središnjoj državnoj blagajni. Lokalni upravni činovnici imali su stoga vrlo važnu ulogu: morali su obavijestiti središnju vlast o stanju na pojedinim područjima. Činili su to putem posebnih pisanih izvješća (relacija) koja su se dostavljala u Mletke. Na temelju analize podataka iz njih mletačka je vlada donosila daljnje odluke. Pulom su u XVIII. stoljeću upravljali mletački knezovi-providuri koji su živjeli u svojoj palači smještenoj na glavnome gradskom trgu. No, ona se često nalazila u vrlo lošemu stanju, tako da je u određenim razdobljima stanovanje u njoj bilo otežano, pa i nemoguće. Primjerice, 1651. srušila joj se fasada i taj je spektakularni događaj ostao zabilježen u dokumentima toga vremena. Dvor puljskoga kneza-providura okupljao je vrlo veliki broj činovnika. Osim njih, tu su se nalazili i čuvari – kako providura osobno, tako i njegovih službenika. Nerijetko se radilo o ljudima koji su imali svoje zanimanje, ali su se u određenome razdoblju svoga života stavili u službu na providurovu dvoru. S obzirom da su providuri bili prolaznici, tj. nakon završetka službe vraćali su se u Mletke, tako su i ljudi iz njihova okruženja nakon konca službe uglavnom odlazili iz Pule. Zbog toga nisu u punome smislu riječi predstavljali gradsko stanovništvo, već samo sloj ljudi koji je u gradu boravio kraće ili duže vrijeme. Iz bogatoga gradiva matičnih knjiga Pule, ali i nekih drugih vrela, možemo doznati njihova imena, mjesto iz kojega su prispjeli u Pulu, zanimanje, dob (ukoliko su umrli u Puli) i slično. Ipak, manji broj pripadnika toga sloja odlučio je u Puli ostati nakon što se brakom vezao za lokalne žiteljke. U tim slučajevima matice spominju i njihovu djecu koja su se rodila i koja su krštena (eventualno i krizmana) u Puli. Sveukupno, njihovo djelovanje u Puli, ali i u drugim istarskim gradovima, pridonosilo je demografskoj i društvenoj dinamici sredina u kojima su živjeli, bez obzira na činjenicu što je njihov boravak najčešće bio samo privremen.

Pula, javni službenici

nije evidentirano