hrvatski

Biskupi i prosvjetitelji Giovanni Andrea Balbi (Nin i Pula) i Teodoro Loredan Balbi (Novigrad istarski)

S obzirom da je XVIII. stoljeće u europskim okvirima predstavljalo doba kulturnoga i intelektualnoga napretka, s mnogobrojnim inicijativama na različitim područjima ljudskoga života, broj uglednika koji su se u takvim nastojanjima posebice istaknuli nije bio malen. Kao ljudi od kulture, koji su i u ranijim periodima prepisivali stare zapise i knjige, širili pisanu riječ, brinuli o prosvjećivanju neuka naroda i slično, u toj skupini posebno mjesto imaju svećenici, poglavito oni iz redova visoke crkvene hijerarhije. Mletačka plemićka obitelj Balbi dala je tijekom prošlosti veći broj važnih ličnosti, a njezini su pripadnici, osim za dalmatinsko i kvarnersko, vezani i za istarsko područje. Iz toga je roda poteklo i nekoliko visokih crkvenih dostojanstvenika. Prvi je Teodoro Balbi, rođen u Mlecima koncem XVI. ili početkom XVII. stoljeća, zadarski nadbiskup (1656. – 1669.) djelatan u vrijeme Kandijskoga rata (1645. – 1669.), poticatelj obnove vjerskoga života u ratom opustošenim područjima svoje prostrane nadbiskupije. Osim za Zadar, u hrvatskim je krajevima obitelj Balbi bila tijekom povijesti, kroz više stoljeća usko povezana i s otokom Krkom te s nekoliko istarskih mjesta. U gradu Krku prvi se puta spominju u arhivskome dokumentu iz 1711. Godine 1769. obitelj Balbi stječe istarsko plemstvo, a početkom XIX. stoljeća nasljednik obitelji je rod Pozzo-Balbi, kojemu pripadaju Francesco (1784. – 1844.), podrijetlom iz Karlobaga i njegova sestra Francesca, koji se spominju u Krku 1806. Francescovi potomci u Krku su posjedovali kuću, vlasništvo knezova Balbija. Ženske su nasljednice poslije Prvoga svjetskoga rata iselile u Trst, ali su ostali posjednici imetka u Krku do poslije Drugoga svjetskoga rata. Prethodno navedeni podaci posvjedočuju o neprijepornoj ulozi mletačke plemićke obitelji Balbi u povijesti istočnoga Jadrana, ponajprije u povijesti Istre i Kvarnera. Rođenjem sa otoka Krka (1692.), Giovanni Andrea Balbi u Rimu je 1728. stekao doktorat obaju prava, nakon čega je najprije izabran za ninskoga biskupa (1728. – 1732.). Puljskim je biskupom (1732. – 1771.) imenovan nakon što je umro njegov prethodnik Lelio Contesini-Ettorio. Iz Pule je Svetoj Stolici poslao 14 relacija, prvu 1735., a posljednju 1770. godine te su one iznimno vrijedno vrelo o crkvenim, ali i društvenim, gospodarskim i kulturnim prilikama u ovome dijelu Istre. Teodoro Loredan(o) Balbi rodio se 1745. u Krku. Za svećenika je zaređen 1768., a novigradskim je biskupom imenovan 1. lipnja 1795. Njegovo je doba bilo ispunjeno značajnim političkim promjenama: propašću Mletačke Republike i dolaskom francuske i austrijske vlasti. Francuske su mu vlasti 1809. inscenirale proces i osudile ga na desetomjesečnu konfinaciju. Nakon Bečkoga kongresa (1815.) ostao je jedini biskup koji je stolovao u Istri te je obavljao kanonski pohod župa u Porečkoj i Puljskoj biskupiji. Godine 1828., bulom Locum Beati Petri, papa Lav XII. (1823. – 1829.), udovoljivši austrijskoj želji za smanjivanjem broja biskupija, ukinuo je stoljetnu Novigradsku biskupiju, uz napomenu da će njezin teritorij pridružiti Tršćanskoj biskupiji tek nakon Balbijeve smrti. Posljednji novigradski biskup umro je 1831., a pokopan je u tamošnjoj crkvi sv. Agate. Njegovi su posmrtni ostaci 1852. preneseni u novigradsku katedralu. Odvjeci ugledne mletačke obitelji Balbi kroz više su stoljeća imali zapaženu ulogu u svekolikim razvojnim sastavnicama krajeva i gradova duž istočnoga Jadrana. U ovome su prilogu, uz sažet osvrt na neke od obnašatelja javnih službi u državnoj upravi, u fokusu istraživanja bili članovi obitelji koji su u dalmatinskim i istarskim gradovima obnašali biskupsku čast. Njihov život i djelovanje zasigurno su dodatan prinos više poznavanju međusobne komunikacije, prožimanja i međusobnoga uzdarivanja između dviju jadranskih obala.

Giovanni Andrea Balbi, Teodoro Loredan Balbi, biskupi, Pula, Novigrad, Nin

nije evidentirano