hrvatski

UTJECAJ TJELESNE AKTIVNOSTI NA REGULACIJU BOLESTI OSOBA STARIJE ŽIVOTNE DOBI S METABOLIČKIM SINDROMOM

Metabolički sindrom je skupina metaboličkih faktora rizika čija kombinacija značajno doprinosi pojavi razvoja rizika kardiovaskularnih bolesti, dijabetesa, moždanog udara i nekih vrsta raka te je jasan pokazatelj stope morbiditeta. Metabolički sindrom pogađa sve dobne skupine i oba spola. Kod osoba starije životne dobi, rizik razvoja metaboličkog sindroma povećava i potiče mnoge druge bolesti. Ako uzmemo u obzir i dramatično povećanje broja osoba starije životne dobi, neophodno je određene mjere poduzeti što je prije moguće. Metabolički sindrom je postao jedan od glavnih kliničkih izazova koji prije svega treba preventivno liječiti u kombinaciji sa određenim oblicima tjelesne aktivnosti jer predstavlja ogroman teret zdravstvenog i socijalnog osiguranja zbog prevalencije broja osoba starije životne dobi koji boluju od ovog sindroma. Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi programe tjelesne aktivnosti koji mogu uspješno utjecati na smanjenje faktora rizika koji nastaju kao posljedica metaboličkog sindroma kod osoba starije životne dobi. Za potrebe istraživanja bilo je odabrano 60 ispitanika, životne dobi između 60 i 80 godina, koji imaju 3 od 5 znakova metaboličkog sindroma. Svi ispitanici bili su nasumično podijeljeni u tri grupe sa po 20 ispitanika: 1) Prva grupa je provodila kontinuiranu vožnju bicikl ergometra umjerenog intenziteta (55 %VO2max) ; 2) Druga grupa je provodila program tjelesne aktivnosti snage ; 3) Treća grupa je bila kontrolna grupa. Prije i poslije eksperimentalnog tretmana bili su utvrđeni sljedeći parametri: Sastav tijela, funkcionalni parametri, srčano-žilne funkcije i metaboličko- hematološki sustav. Za obradu podataka korišten je Statistical Package for Social Sciences SPSS (v17.0, SPSS Inc., Chicago, IL, USA). Prvi korak bio je određivanje osnovnih deskriptivnih parametara i distribucije varijabli. Za sve varijable u svim mjerenjima izračunati su centralni i disperzivni parametri: aritmetička sredina (AS), standardna devijacija (SD), minimum (MIN), maksimum (MAX) i raspon rezultata (RAS). Statistička značajnost razlika između pojedinih grupa u mjerenim varijablama u inicijalnom i finalnom stanju utvrđena su primjenom T-testa za zavisne uzorke. Efekti treninga eksperimentalnih i kontrolne skupine utvrđeni su primjenom univarijatne analize varijance (ANOVA) za ponovljena mjerenja uz Bonfferonijevu korekciju. Razina statističke značajnosti postavljena je na p = 0, 05. Rezultati ove disertacije pokazali su kako program tjelesne aktivnosti snage ima povoljniji utjecaj na regulaciju bolesti kod osoba starije životne dobi sa metaboličkim sindromom od programa kontinuirane tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta. Međutim, i program kontinuirane aerobne tjelesne aktivnosti također je pokazao statistički značajne pozitivne rezultate, ali u manjem broju varijabli nego što je to slučaj kod programirane tjelesne aktivnosti snage. Kontrolna grupa bez aktivnosti, pokazala je statistički značajno pogoršanje rezultata u skoro svim varijablama.

metabolički sindrom, tjelesna aktivnost, starija životna dob

nije evidentirano