hrvatski

Kemijske osnove biotransformacije lijekova

Svakodnevna izloženost ljudskog organizma sve većem broju ksenobiotika, preko hrane, onečišćenja iz okoliša i ljekovitih supstancija, bila bi fatalna da organizam uz imunološke nema i svoje biokemijske obrambene sustave. Pojam ksenobiotik obuhvaća ne samo lijekove nego i sve ostale supstancije koje se ne stvaraju u organizmu. Težište ove knjige stavljeno je na biokemijske promjene lijekova, a manjim dijelom obuhvaćeni su i neki drugi ksenobiotici. Farmakoterapija bi bila praktički nemoguća da nema biotransformacijskih procesa koji lipofilnim ksenobioticima olakšavaju izlučivanje iz organizma. U suprotnom bi se relativno nepolarne, hidrofobne supstance predugo zadržavale u biosistemu uzrokujući više neželjenih nuzdjelovanja. Knjiga sadrži pregled nekih najvažnijih procesa biotransformacije i primjere urođenih genetskih pogrešaka kod kojih su metabolički putovi poremećeni. Sadržaj je podijeljen u šest osnovnih tematskih područja. U prvom poglavlju su izdvojena fizičko-kemijska svojstva lijekova i drugih ksenobiotika, kao što su lipofilnost, ionizacija te oblik i veličina molekulskih struktura s posebnim naglaskom na stereokemijske karakteristike bioloških aktivnih molekula. Iz prikazanog materijala može se dobiti prilično jasna slika o hidrofilnosti i lipofilnosti te o njihovoj važnosti za farmakološke efekt, ali i o metodama teorijskih izračunavanja i eksperimentalnog određivanja tih parametara, tj. o koeficijentu raspodjele. O ionizaciji su navedene samo elementarne činjenice i dan je primjer izračunavanja stupnja ionizacije ksenobiotika pri fiziološkom i nefiziološkom pH. Veličina i oblik molekule razmatra se sa stajališta orbitala i Van der Waalsovih volumena i pokazano je kako se može približno odrediti veličina neke molekule. Uz tumačenje osnovnih stereokemijskih oznaka ksenobiotika vrlo koncizno se daje bitna terminologija iz stereokemije. U poglavlju o biološkim membranama istaknuta su neka njihova strukturna svojstva i tipovi prijenosa molekula. Posebna pažnja poklonjena je krvno-moždanoj barijeri, placenti, gastrointestinalnom traktu i bubrezima. U trećem poglavlju se opisuju makromolekule s kojima ksenobiotici stupaju u interakciju. Težište je stavljeno na proteine plazme, enzime i samo nekoliko tipova receptora: inzulinske, kolinergične i opioidne. Neke opće postavke i zakonitosti iznijete u vezi s enzimima primjenjive su i na interakcije malih molekula s humanim serumskim albuminom i receptorima. U četvrtom i petom poglavlju razmatraju se pojedinačne reakcije biotransformacije. Svi procesi promatrani su kao faza I – derivatizacija ili faza II – konjugacija. Detaljno su razrađeni procesi oksidacije, redukcije i hidrolitičke razgradnje lijekova. Zbog velike važnosti oksidoredukcijskih biotransformacija dan je pregled enzimskih sustava koji sudjeluju u tim reakcijama.. Navedene činjenice ilustrirane su s više primjera ksenobiotika za koje je oksidoredukcija glavni metabolički put u fazi I biotransformacije. Od konjugacijskih procesa, (faza II biotransformacije) obuhvaćena je glukuronidacija, sulfatacija, konjugacija s aminokiselinama, biološko acetiliranje i metiliranje. U posljednjem dijelu knjige željelo se istaknuti neke probleme povezane s urođenim pogreškama metabolizma ksenobiotika i endogenih supstancija. Osim toga nastojalo se upozoriti na neke ksenobiotike koji mogu značajno utjecati na enzimsku aktivnost u ljudskom organizmu, što može imati za posljedicu ili preveliku osjetljivost ili nedovoljan učinak lijeka. Uz svako poglavlje navedeno je nekoliko klasičnih radova u kojima se detaljno obrađuje diskutirana tema te najnoviji radovi kojima se proširuju znanstvene spoznaje. Dodatak knjige sadrži pregled važnijih primjera biotransformacija lijekova, heterocikličkih struktura koje se pojavljuju u sastavu ljekovitih supstancija i pregled biološki važnih struktura.

Kemijske osnove, biotransformacija, lijek

nije evidentirano