hrvatski

Historiografija u političkoj komunikaciji – kako Josip Horvat pišući o prošlom želi mijenjati suvremenost

Jedan od modusa na koji se politička poruka može komunicirati recipijentima jest posredovanje ideologije kroz priču o prošlim događajima, a u ovom se radu analizira konkretan slučaj – biografije historijskih ličnosti novinara i publicista Josipa Horvata iz 30-ih godina 20. stoljeća. Uklapanjem naravnog u određenu narativnu shemu Horvat želi oblikovati određenu političku zajednicu. Horvat svoj povijesni diskurs gradi, s jedne strane, na postupcima koji ovjerovljavaju njegovu priču, a s druge ga usmjerava kako bi postigao određeni ideološki efekt. Kao istinosni postupci izdvajaju se citiranje, kronologija, toponimija i sl, a kao postupci koji naglašavaju fikcionalnost antiteza, inscenacija, ispuštanje događaja i rekonstrukcija nepoznatog. Sudjelujući u društvenoj komunikaciji koja je tematizirala pitanja organizacije društva i raspodjele moći, Horvat je slikovitošću proizvodio ekspresivnost te usmjeravao imaginaciju čitatelja s namjerom izazivanja političke mobilizacije. Spajajući kontingentno i literarno proizvodi hibrid: priču napisanu s predumišljajem koja snagu uvjeravanja čitatelja crpi na svojoj vezi s istinitim, a sve u svrhu posredovanja svoje liberalne ideologije.

komunikacija ; biografija ; fikcionalizacija ; liberalizam

Rad je nastao tijekom doktorskog studija, odnosno izrade doktorske disertacije Borisa Becka 'Diskurs političkih biografija Josipa Horvata', pri čemu je Ivo Žanić bio mentor. Disertacija je obranjena 2012. na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.