Naslov
Diskurs političkih biografija Josipa Horvata
(Discourse of Josip Horvat's Political Biographies)

Autori
Beck, Boris

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
17.12

Godina
2012

Stranica
224

Mentor
Žanić, Ivo

Ključne riječi
historiografija, biografija, politika, liberalizam, revolucija, diskurs, stil, portret, metafora, imaginarij
(historiography, biography, policy, liberalism, discourse, style, portrait, metaphor, imagery)

Sažetak
Josip Horvat u svojim političkim biografijama – Supilo: Život jednog hrvatskog političara (1938), Ante Starčević: Kulturno-povjesna slika (1940) i Ljudevit Gaj: Njegov život, njegovo doba (1975) – povijest pretvara u pripovijest na točno određen način: izabire lik nacionalnog velikana (nasuprot nacionalnom junaku) te mu pristupa tako da političku povijest uklapa u kulturnu. Nadalje, skrupulozno postupa s izvorima, ali sa sviješću da je svaki govor o prošlom relativan te da historiografija nikada ne može dati zadnju riječ o povijesti. Umjesto historiografskog pristupa i događajne povijesti Horvat bira umijeće portretiranja kako bi naglasio svoj individualistički pristup: ma koliko iscrpno prikazivao društveno-ekonomsku situaciju u prošlosti, uvijek daje do znanja da su političke osobe te koje presudno pokreću zbivanja. Horvatov povijesni angažman u biografijama ima značajne paralele u njegovu autobiografskom diskursu i publicističkom radu. Naime, Horvat nacionalne velikane portretira sličnim toposima kao i sebe, što znači da i sebe, publicista, vidi kao politički čimbenik. Nadalje, dok u biografijama daje uzore za političku djelatnost, u feljtonima otvoreno agitira za određene ideološke opcije (liberalizam i demokraciju nasuprot boljševizma, fašizma i nacizma), tako da se pokazuje da je njegov historiografski rad u službi političkog angažmana. Povezanost Horvatova publicističkog, autobiografskog i biografskog diskursa očituje se u jedinstvenom imaginariju u kojem je važna predodžba revolucija kao nagla promjena u društvenoj ideologiji, nasuprot evoluciji. Konceptualna metaforička opreka stari/mladi stoji nasuprot metafori povijesti kao rijeke ; povijesne mase poistovjećene su s divljim prirodnim silama, a važnost pojedinca naglašena metaforom portreta – koja je ujedno glavni kompozicijski postupak i srž imaginarija.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA