engleski

Republicanism and liberalism in the light of Hegel's science of the state

U prvom dijelu teksta prikazuje se republikanska pozicija mladoga Hegela. Ta je pozicija razvijena u prvom redu u otklonu spram kršćanstva koje Hegel smatra duhovnim osloncem političkog despotizma i glavnim uzrokom njemačke duhovne, društvene i političke zaostalosti. Glavni razlog pogubnog utjecaja kršćanstva prema Hegelu je njegov privatni karakter, činjenica da ono čovjeka uči preziru ovozemaljskog života, nesposobnosti da vlastitim snagama postigne moralno savršenstvo i pretvara ga u objekt transcedentne moći. Kršćanstvu Hegel suprotstavlja grčke narodne religije, odnosno antičke republikanske poretke kao jedine primjerene čovjekovoj slobodi, ističući ih kao uzor i za vlastito vrijeme. U drugom dijelu se pokazuje kako je Hegelovo odustajanje od mladalačkih republikansko-demokratskih ideala i priklanjanje nasljednoj monarhiji posljedica pojave liberalnog momenta u njegovoj političkoj filozofiji. Prihvaćajući princip subjektiviteta kao nadmoćni princip novoga vremena Hegel shvaća da je nemoguć povratak supstancijalnom običajnosnom jedinstvu grčkoga polisa. Istovremeno, u konstitucionalnoj monarhiji nasljednog tipa Hegel vidi jedini poredak primjeren modernim uvjetima. Jer u njoj je sačuvana autonomija nepolitičkih sfera u državi, dok je istovremeno – u monarhu koji nije ovisan o volji onih koji su podvrgnuti njegovoj vlasti - zajamčeno državno jedinstvo nasuprot građanskom društvu kao prostoru interesnog pluraliteta i socio-ekonomskih razlika. Naposljetku, nastoji se pokazati kako, unatoč Hegelovom izričitom optiranju za nasljednu monarhiju i odbacivanju republike, i zrela Hegelova politička filozofija sadrži republikansku dimenziju. Radi se o svojevrsnoj proturječnosti republikanske forme i monarhijskog sadržaja političke države. Politička država naime nije (samo) aparat moći koji služi kao protuteža građanskom društvu, nego je definirana kao sfera istinskog političkog zajedništva. Ali ona nije oblikovana djelovanjem pojedinaca, nego je njihov politički subjektivitet utjelovljen u nasljednom monarhu. Ta proturječnost, odnosno republikanska bit političke države, upućuju na zaključak da je i u pojmovnom polju Filozofije prava političku emancipaciju moguće misliti kao prirodnu i nužnu konzekvencu građanske emancipacije.

republicanism, liberalism, Hegel

nije evidentirano