hrvatski

Hegelova teorija političkog predstavništva

U radu se razmatra Hegelova teorija političkog predstavništva koja polazi od staleško-korporativnog zastupanja velikih interesa građanskog društva u političkoj državi. Takav oblik predstavništva suprotan je modernom pojmu predstavništva prema kojemu je supstrat predstavljanja uvijek narod kao zajednica slobodnih i jednakih građana koju predstavnik tek treba formirati kao jedinstven i djelatno sposoban subjekt. Kako bi se primjereno vrednovala Hegelova teorija predstavništva i njezini izgledi u suvremenim predstavničkim demokracijama, najprije se analizira Hegelova koncepcija ustava koji je širi institucionalni mehanizam posredovanja društvene i političke sfere. Nakon toga se prikazuje Hegelova kritika predstavničke demokracije koja je prema njemu oblik predstavništva neprimjeren modernoj državi. Polazeći naime od naroda kao zajednice slobodnih i jednakih građana te svodeći njihovu polititčku aktivnost na glasovanje na izborima, predstavnička demokracija prema Hegelu isključuje zastupanje posebnih društvenih interesa i istinsku participaciju građana u političkim poslovima, zbog čega ona ima za posljedicu formalističko određenje države. Osnovni uvid koji Hegelu omogućuje prevladavanje tih proturječnosti predstavničke demokracije uvid je o modernom građanskom društvu kao mjestu povijesne emancipacije čovjeka. Zato upravo „staleži“ – formacije proizišle iz podjele rada – i „korporacije“ – interesna udruženja pojedinaca – postaju instrument posredovanja društvene i političke sfere u Filozofiji prava. No upravo taj uvid osnovni je problem Hegelove teorije predstavništva jer zbog njega Hegel potpuno previđa politički potencijal demokratske konstitucije državne vlasti. Ipak Hegelovo „interesno“ predstavništvo nije neprimjenjivo u suvremenim predstavničkim demokracijama – štoviše ono je nužni funkcionalni korektiv modernom pojmu predstavništva, element koji jednako pripada zbiljnosti moderne države. Takvu ulogu, nastoji se pokazati u zadnjem dijelu rada, ono ima upravo promatra li se iz perspektive Hegelova nauka o ustavu. Staleška skupština naime kod Hegela ne zauzima ono mjesto koje u modernim predstavničkim sustavima pripada parlamentu – na tom mjestu u Hegelovom ustavnom modelu stoji monarh – nego je zamišljena kao posredni organ koji stoji između najviše državne vlasti i naroda. Drugim riječima staleška skupština druga je predstavnička instanca u kojoj do političkog izražaja dolazi pluralitet građanskog društva i subjektivna sloboda pojedinaca.

Hegel, staleško-korporativno predstavništvo, predstavnička demokracija, građansko društvo, politička država

nije evidentirano