hrvatski

Leksik Muke po Mateju u hrvatskoglagoljskim misalima

Hrvatskoglagoljski liturgijski kao i neliturgijski tekstovi skrivaju veliko leksičko bogatstvo koje je nedovoljno proučeno. U ovom radu istražuje se leksik jednog kraćeg liturgijskog teksta - Muke po Mateju u hrvatskoglagoljskim rukopisnim i tiskanim misalima. U našim je liturgijskim tekstovima, kao što je poznato, dobro očuvana ćirilometodska tradicija. Tako je, primjerice, u kanonu najstarijega hrvatskoglagoljskog misala - Vat4 - očuvano mnogo dokaza njegove velike starine, osobito u leksiku. Leksemi vrlo starog porijekla potvrđeni su i u tekstu Muke po Mateju, primjerice: vrlo stari sloj neprevedenih grčkih riječi, te moravizmi. Muka po Mateju dio je Temporala - najstarijeg i najstandardnijeg dijela misala, pa se može pretpostaviti da među pojedinim našim misalima nema većih leksičkih razlika. Međutim, ova je Muka bila vrlo popularna, mnogi su je znali i napamet, pa su stoga zabilježene neke leksičke razlike u hrvatskoglagoljskim misalima. Na temelju leksičkih osobina pojedinih tekstova raspravlja se o poznatoj podjeli hrvatskoglagoljskih misala na sjevernu i južnu skupinu.

leksik; hrvatskoglagoljski misali; Muka po Mateju

nije evidentirano