hrvatski

Ustanove crkvenih redova i oblikovanje prostora povijesne jezgre grada Šibenika

U izlaganju će biti riječi o urbanističkom razvoju povijesnog Šibenika sagledanom kroz prizmu spoznaja o arhitektonskim sklopovima crkvenih redova. Svaka od šibenskih samostanskih zajednica – od najstarije, urbane rezidencije benediktinaca (iz opatije sv. Nikole na ulazu u Kanal sv. Ante), preko redovnika-vitezova templara i njihovog castruma (podignutog u prvoj polovici 13. stoljeća), potom samostana propovjedničkih redova franjevaca (u drugoj polovici 13. stoljeća) i dominikanaca (sredinom 14. stoljeća), uključujući, dakako i tri ženska benediktinska samostana i u 17. stoljeću doseljene visovačke franjevce – srednjovjekovnom je gradu dala nove dimenzije i nove impulse, kako u civilizacijskom, tj. intelektualnom i duhovnom, tako i u prostornom smislu. U osnucima šibenskih samostana evidentne su, dakako, paradigme koje su u danim vremenima vrijedile za sve gradove kršćanskog svijeta, ali u njima se ogledaju i sasvim specifične lokalne prilike. Već i sami odabiri lokacija na kojima nastaju arhitektonski sklopovi redovnika i redovnica – veličine i položaji u odnosu prema komunikacijama i fortifikacijama – u svakom su pojedinačnom slučaju pouzdani indikatori konkretnog povijesnog trenutka i stupnja urbanog razvoja. Osim slijeda nastajanja, izgradnje, trajanja, pa i nestajanja redovničkih ustanova – od davno iščezlih templara, potom benediktinaca, pa dominikanaca koji svoje šibensko sjedište napuštaju potkraj 20. stoljeća, do franjevaca i benediktinki koji su do danas ostali dionicima života devet i pol stoljeća starog grada – pozornost će biti ponajprije usmjerena na simboličku i tvarnu „gradotvornu” ulogu arhitekture samostanskih zdanja.

Šibenik, srednji vijek, urbanistički razvoj, samostani

nije evidentirano