hrvatski

Kreativnost u sveučilišnoj nastavi

U novim društvenim okolnostima, u vrijeme krize, kreativnost se ponovno stavlja u središte zanimanja većine znanosti, a posebno mjesto među njima ima pedagogija koja ima za cilj ponuditi rješenja i suočiti se s izazovima koji pred nju postavljaju razna društvena zbivanja. Polazi se od humanističke teorije koja zagovara rast i razvoj svakog pojedinca, ali i zadovoljavanje njegovih interesa i potreba. Različite definicije kreativnosti, kao i pitanje njene važnosti u sveučilišnoj nastavi, dovode nas do ključnog problema – pristupa kreativnoj sveučilišnoj nastavi. U radu se fenomenu kreativnosti pristupa kao važnoj komponenti koju bi studenti, budući učitelji, trebali ponijeti kao jednu od temeljnih kompetencija koje su im potrebne za njihov budući posao. U radu se pristupa teorijskoj i empirijskoj analizi. Empirijska se analiza interpretira prema postavkama neopozitivističkog, kritičko-teorijskog kao i konstruktivističkog pristupa u kojemu se nudi model kreativne nastave koji ima višestruki učinak na razvoj studentskih potencijala kao i razvoj njihove cjelovite ličnosti. Rezultati istraživanja pokazuju da su stavovi studenata i profesora o nužnosti poticanja kreativnosti u sveučilišnoj nastavi pozitivni, a uočena je i povezanost kreativnosti sa samoaktualizacijom studenata kao jednom od kvaliteta ličnosti koje su zaslužne za razvoj cjelovite osobe. Analize kreativne sveučilišne nastave pokazuju kako takva nastava ima više nego li učinkovit utjecaj na sve njene sudionike koji se mogu uočiti kroz razvoj demokratskih odnosa, ugodnu emocionalnu klimu, atmosferu bez straha u kojoj se evaluacija nastavnoga procesa doživljava kao slavljenje učenja.

kreativnost, samoaktualizacija, sveučilišna nastava, studenti, profesori

nije evidentirano