hrvatski

Jezična republika. Hrvatski jezik, Zagreb, Split i popularna glazba

Monografija analizira sociolingvističko stanje hrvatskog jezika na prijelomu tisućljeća, prije svega dinamiku suodnosa standardnoga hrvatskoga i dvaju najutjecajnijih i najprestižnijih regionalnih varijeteta - zagrebačkog i splitskog. Sociolingvističku dinamiku suvremene Hrvatske ključno određuju dvije činjenice. Kao prvo, demografsko težište u drugoj polovici 20. st. premjestilo se na vanjsku, povijesno neštokavsku periferiju, koja je i najurbaniziranija, te su i njeni varijeteti prestižni, često prestižniji i od standarda. Kao drugo, u istom razdoblju izrazito moćan medij neformalne jezične politike i vitalnosti nestandardnih idioma postala je popularna glazba, bilo posredstvom zabavnoglazbenih festivala osnovanih u šezdesetima (Split, Krapina, Zagreb, MIK), bilo djelovanjem niza sastava koji lokalne idiome ('slengizirani dijalekt') vezuju uz globalne glazbene žanrove (tzv. ča-val istarskih izvođača, otočni val dalmatinskih izvođača). Autori stihova za uglazbljivanje tako se javljaju kao osviješteni akteri jezičnih politika.

jezični prestiž ; urbanolekti i regiolekti ; popularna kultura ; izvaninstitucionalna jezična politika

nije evidentirano