hrvatski

Digimodernistička proza Vlade Bulića

U radu se analizira roman Vlade Bulića “Putovanje u srce hrvatskoga sna” (2006) i to tako što se istovremeno motri odnos Bulićeva pisma s poetikom stvarnosne proze, ali i s kulturnom paradigmom digimodernizma koju u istoimenoj studiji predlaže britanski teoretičar kulture Alan Kirby. Prema Kirbyju ključna su obilježja te nove estetike: konstrukcija 'očitog realnog' (apparently real), beskonačnost i samouvrtanje narativa te novi tip subjektivnosti koji on naziva supersubjektivnost. Rad polazi od pretpostavke da za razliku od stabilnog i povlaštenog pripovjedača koji je dominirao pričama i romanima stvarnosne proze, subjektivitet Bulićeva pripovjedača oblikuju snažni udari različitih tipova diskurzâ koji kolaju javnim prostorom te se njegov fluidni identitet oblikuje kao učinak rada tih diskurza na pojedinca. Analiza romana prvenstveno je usmjerena na stilska i tekstualna obilježja i postupke (npr. interdiskurzivna i intermedijalna pretapanja, digitalizaciju pripovjednog subjekta, virtualizaciju teksta) zbog kojih taj roman predstavlja radikalan odmak od poetike stvarnosno orijentirane proze. Rastvarajući diskurze kojima je oblikovana hrvatska društvena zbilja, ali i literarne konvencije koje su od devedesetih naovamo omogućavale njezinu mimetičku transpoziciju u književni tekst, Bulićevo se pismo pozicionira kao nosivi tekst hrvatskog virtualnog realizma.

virtualni realizam, digimodernistička estetika, digitalizacija pripovjedača, virtualizacija pripovjedne zbilje, supersubjektivnost, interdiskurzivnost

nije evidentirano